Izlazim iz svoje ordinacije na kraju radnoga dana i gotovo se spotaknem o odbačeni kauč, s kojeg se u me preostalim okom zagledao veliki, ofucani plišani medo. Sudeći po izgledu, mnogo je toga obavio za svog vlasnika. A upravo sam ispratio obitelj koja mi je dovela trogodišnjeg dječaka na psihoterapiju. Došli su jer je dječak odjednom dobio niz simptoma, od kojih je roditelje najviše zabrinjavalo to da im sin po nekoliko sati ne uspijeva zaspati. Ispostavilo se da je uzrok svemu tome gubitak voljenog medvjedića, s kojim je mnogo toga prošao: dvije hospitalizacije i odlazak u vrtić i bez kojega nikad nije išao spavati. Rastreseni otac zabunom je medu bacio u smeće. Dječak je danima tražio prijatelja i ni jedan

Ako nađete u psihološkoj literaturi pojam "prijelazni objekt", znajte da se radi upravo o takvim plišancima ili pak o kakvoj krpici, pelenici, dekici i sl. Sjetite se samo Linusa iz stripa o Charliju Brownu.

Koja je funkcija tog prijatelja bez kojega je odrastanje gotovo nemoguće. Igračke mekane teksture, tople i koje se daju zagrliti, utkane su u povijest svakog pojedinca. Odabir takvog objekta znak je normalnog odrastanja. On je zaista prijatelj u trenucima koji nisu nimalo laki za maleno dijete. Najčešće su to situacije odvajanja, bilo da se radi o običnom usnivanju ili odlasku u jaslice, vrtić, bolnicu. Dijete je vlasnik, mogli bismo reći stopostotni vlasnik tog objekta. A privatno se vlasništvo mora poštovati. Zato, roditelji, oprez! Nemojte mede, dekice, krpice prati, njihov "vonj" znak je pripadnosti. Nikako ne tražite da dijete medu ustupi mlađem bratu ili sestri, čak ni nakratko. Ne kupujte mu novog medu kad odlazi u bolnicu zato što se bojite što će doktori i sestre reći jer "vidiš da nema nosa, a i šapa se nekako stanjila..." Kako bi se vi osjećali kada bi vam netko rekao: "Pa kaj će ti taj stari prijatelj/prijateljica, zašto si ne odabereš novog?" Naravno, i novi su prijatelji zanimljivi, ali sa starima puno toga više dijelimo. Koliko može biti značenje tog plišanca govori iskustvo jednog francuskog dječjeg kirurga. On sa svakim djetetom koje će operirati obavi isti ritual: dijete uvede u sobu punu raznolikih medvjedića, gdje ono izabere jednog i taj medo postaje njegovo vlasništvo. Svi zajedno odlaze u operacijsku salu i na medvjediću obavljaju sve ono što će obavljati na djetetu. Takav tretman smanjuje djetetove strahove. Na kraju ono s novim prijateljem odlazi kući.

Dijete koje je razvilo dobar odnos s osobama iz svoje okoline razvija prema prijelaznom objektu intenzivne osjećaje, ne samo one ljubavi nego i srdžbe. U za dijete teškim trenucima taj je objekt zamjena za važnu osobu. Zato taj predmet nikako ne treba mijenjati, osim ako to dijete samo ne učini. Kako dijete bude raslo i napredovalo, prijelazni će objekt postupno gubiti na važnosti, ali ne jedan mladi čovjek zna mu se vratiti i kasnije u trenucima osame ili krize.

Dakle, dragi roditelji, molim budite vrlo pažljivi prema medvjedićima, jer oni su i u prirodi zaštićena vrsta pa neka budu zaštićeni i u vašem domu.