TRAUME

 Pod temom traume razmotrit ćemo ozljeđivanje zuba i okolnih tkiva zuba. Naime, u današnje vrijeme postotak trauma zuba znatno je porastao. Tako su traume svojim visokim postotkom postale ujedno stvaran javno-zdravstveni problem.Važno je napomenuti jednu karikiranu usporedbu da će lom kostiju biti saniran jer svaka kost zaraste, dok zubno tvrdo tkivo ne zaraste. Izgubljeni dio traumom ne može se regenerirati.
 Razdoblja života koja se mogu smatrati najrizičnijima su od 2 – 4 godine u djece s mliječnim zubima i od 7 – 10 godine u djece s trajnim zubima. Kod ostalih dobnih skupina zastupljenost ozljeda zuba znatno je niža. Najčešći pak uzroci trauma zuba kod male djece su padovi i udarci u predmete, a najčešća mjesta ozljeda su kuća i vrtić. Ujedno znamo da su ozljede učestalije kod djece s poremećajem smanjenja pažnje, te hiperaktivnosti. Ustanovljeno je istraživanjima da je vrijeme oko 12 sati prije podne i između 17 i 18 sati poslije podne s najvišim rizikom za nastanak trauma. Poznato je da su djeca s prijašnjim ozljedama zuba ili drugih dijelova tijela sklonija traumi i treba ih smatrati skupinom povećanog rizika.

 Sportovi su također područje veće izloženosti traumama i događanjima trauma.
Neki predispozicijski faktori za nastanak zubnih trauma su npr. povećan prijeklop zubi s isturenim gornjim sjekutićima, kratka gornja usna koja ne pokriva u potpunosti gornje zube, te psihološki faktori zbog kojih su neke osobe sklonije ozljedama od drugih.

 Postoje direktne traume, što znači da je zub izravno pogođen, te indirektne traume, kada se velikom snagom i silom donja čeljust približi gornjoj i tako ozljedi posredno zube.
Vrste i jačina ozljeda ovise o snazi udarca, smjeru sile, te obliku objekta kojim nastaje trauma.
 Trauma može nastati na kruni zuba, zubnom vratu, korijenu i okolnoj kosti. Trauma može biti horizontalna, kosa, vertikalna. I naravno može biti kombinirana, da zahvati više zubnih tkiva u više smjerova.

 Najčešće pogođeni zubi traumom su gornji sjekutići i najčešće su pogođena oba zuba, rijetko samo jedan, a još rjeđe tri ili više zuba.

 Najvažnije je znati, kada se trauma dogodi, treba u što kraćem roku otići stomatologu.
 Ako imamo komadić odlomljenog zuba ili cijeli izbijeni zub, trebamo ga u vlažnom mediju – slini ili mlijeku ponijeti stomatologu. Uz detaljan pregled i razgovor, odredit će se najbolja terapija.Terapije trauma zuba znaju biti dugotrajne i mučne pa je iz istih razloga najbolje da se što više zaštitimo od njih. Krajnja mjera je kada zbog trauma treba primjeniti protetiku i kirurgiju.
Kao prvo, preventivno možemo djelovati s ortodontskim zahvatima. Što bolje spriječimo i na vrijeme djelujemo ortodontskim aparatom na zube manja im je izloženost traumama. Zatim, izradom štitnika za zube - što individualnih izrađenih kod stomatologa – što konfekcijskih kupljenih gotovih u trgovini, kacigom za cijelu glavu- koja ujedno štiti i usta i zube od povreda u svim sportovima.
 Ne smijemo zaboraviti i faktor psihosocijalne okoline, na koji također treba djelovati kako bi se učestalost trauma smanjila. Zdravstvenim prosvjećivanjem djece, roditelja i nastavnika, predavanjima, filmovima i brošurama može se preventivno djelovati na učestalost zubnih trauma.

SAVJETE DAJE: DR.STOM. LJILJANA KRZNARIĆ PRIVATNA STOMATOLOŠKA ORDINACIJA ZAGREB, JUKIĆEVA 30 TEL: 483 64 32