PRAVILAN I PRAVODOBAN IZBOR SPORTA
Za svaki šport postoji najpogodnije razdoblje uključivanja,
pa tako primjerice za plivanje je to između pete i šeste do osme ili
devete godine života, a u odbojci i košarci između osme i dvanaeste
godine.
Početak ranijeg bavljenja športom ( u predškolsko doba ), ograničeno
je fizičkim i psihičkim osobinama djeteta,a one se manifestiraju:
1. nesposobnosti za većim i dugotrajnijim mišićnim naporima,
2. brzom zamaranju,
3. potrebi za čestom promjenom pokreta,
4. nezainteresiranosti za pokrete određene tuđom voljom,a ne
inicijativom djeteta,
5. nesposobnosti kontrole pokreta i položaja tijela i udova,
6. većoj mogućnosti zadobivanja ozljeda koje mogu izazvati dječji
strah i negativno utjecati na njegovu daljnju športsku aktivnost.
Na uspješnost u športu utječe mnogo faktora,kao npr. talenat
i rad ( trening ). Da bi športaši postizali i ostvarili visoke i iznadprosječne
rezultate, osim što moraju biti talentirani za određeni šport, moraju
ustrajno i naporno raditi ( trenirati ).
Pravilan izbor športa je važan i težak jer
ne postoje sigurni pokazatelji na temelju kojih se može prepoznati
talentiranost djeteta za određeni šport. U praksi se pokazalo da postoji
nekoliko načina na koji dijete može izabrati jedan od športova:
- samostalno ( zato što su ga izabrali i njegovi prijatelji
ili gledajući televiziju, čitajući novine ),
- roditelj djetetu izabere šport ( zato što se roditelju sviđa
taj šport ili se nekada i sam bavio tim športom ),
- zajednički ( prema mogućnostima djeteta ),
- da zadovolje kriterije odabira provjerom sposobnosti ( neki
športski klubovi vrše prijem po osnovnim školama ).
Za pravilan izbor športa važno je testiranje djeteta na kojemu
dijete pokazuje svoje motoričke sposobnosti važne za taj šport. Kao
psihološki čimbenici značajni su anksioznost ( sklonost da se reagira
strahom, tjeskobom ) – takva djeca nisu ni za borilačke športove ni
za športove koji zahtjevaju “ čvrst kontakt “ i “ grubosti “, te su
podložni velikim tremama i emocionalno su osjetljiviji ; neki od športova
kojima se mogu baviti su tenis, stolni tenis, atletika, plivanje,
odbojka, košarka i sl. ), te agresivnost ( sklonost povećanoj napetosti
tj. prevladavanje mobilizacije energije – takvoj djeci odgovaraju
športovi u kojima se traži “ čvrst kontakt “ i bolje podnose opterećenja).
Od morfoloških čimbenika važna je visina ( koja je nasljedna prema
visini roditelja) za određeni šport kao npr. za košarku, odbojku i
sl. športove, za razliku od drugih morfoloških osobina što su manje
pod utjecajem naslijeđa ( težina, mišićna masa i potožno masno tkivo
).
Pri izboru športa, dakako, najvažnije su motoričke sposobnosti
kao što su koordinacija, preciznost, ravnoteža, brzina i fleksibilnost
– gibljivost , a snaga i izdržljivost su
manje značajne pri izboru nekakve športske aktivnosti jer se na njih
može jako utjecati tijekom trenažnog procesa. U nekim športskim granama,
rezultati više ovise o dobroj tehnici ( motoričke sposobnosti ), a
u drugim o funkcionalnoj sposobnosti ( izdržljivosti ) ili o morfološkim
osobinama ( visina, težina i dr. ).
Da bi se dijete uključilo u neku športsku granu potrebno je
nešto znati o osnovnim motoričkim sposobnostima.
Koordinacija je sposobnost izvođenja kompleksnih
pokreta ( usklađivanje pokreta u vremenu i prostoru ) i važna je za
sve športske grane. Na nju se može utjecati vježbom u ranijoj životnoj
dobi.
Koordinacija je usko povezana sa preciznošću,
a to je sposobnost točnog izvođenja nekih motoričkih zadataka i može
se popraviti vježbanjem te je treba od malena razvijati.
Brzina je sposobnost izvođenja brzih ( s velikom
frekvencijom ) pokreta uz konstantno opterećenje u najkraćem vremenu
na koji ne smije utjecati umor. To je uglavnom urođena sposobnost
te je potrebno na nju utjecati od rane mladosti, a svoj maksimum dostiže
između 20. i 22. godine života. Između brzine i snage postoji proporcionalan
odnos,a to znači da su snažniji ljudi brži. Snaga povezana sa brzinom
naziva se eksplozivna snaga koja je osobito važana u mnogim športovima
( npr. kod sprintera u altletici ).
Flesibilnost ( gibljivost ) je sposobnost bolje
pokretljivosti zglobova i kralježnice i treba je od malena razvijati
i održavati. Neka su djeca po prirodi fleksibilna,a lošim pristupom
u razvoju snage fleksibilnost se može smanjiti.
Ravnoteža je odnos dviju ili više sila koje
se, djelujući na neko tijelo, međusobno poništavaju pa ne uzrokuju
nikakve promjene stanja, odnosno to je sposobnost organizma da uspostavi
i zadrži ravnotežni položaj tijela. Statička ravnoteža ( definirana
je zadacima u kojima treba statičkim naprezanjem savladati vanjske
sile zadržavajući zadani položaj ) i dinamička ravnoteža ( definirana
je zadacima u kojima se u tijeku kretanja savladavaju sile što remete
održavanje ravnotežnog položaja ).
Snaga je sposobnost savladavanja otpora, koji
tijekom duljeg trenažnog procesa postupno postaje sve veći pa su i
zahtjevi za razvojem snage sve veći. Kog mlađih športaša ( od 7. do
12. godine ) ne smije se zatijevati snaga nego je već treba postupno
razvijati prikladni treningom.
Izdržljivost je sposobnost dugotrajnog odgađanja
umora bez smanjenja aktivnosti i ovisi o funkcionalnim sposobnostima
organizma ( srčano- žilnog, dišnog, energijskog i somatsko-vegetativnog
sustava ).
SAVJETE DAJE:
NIKOLINA SKENDER, PROF. TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURE
VODITELJ ZAGREBAČKOG SINKRO KLUBA
TEL: 01 363 44 51, 091 5217382
E-MAIL: nskender@inet.hr |
