SENZORIČKA INTEGRACIJA - ZAŠTO JE VAŽNA 

  Različite studije motoričkog razvoja proučavaju normalne procese pri kojima djeca razvijaju mogućnost pokretanja tijela, gdje ti procesi započinju već intrauterino.
Razvoj motoričkih vještina pod utjecajem je neuro-mišično-koštanog razvoja i uključuje reflekse, mišićni tonus, snagu i izdržljivost. Odvija se po sekvencama, gdje svaki korak daje osnovu za idući.  Zato je važno da djeca usvoje sve faze motoričkog razvoja. Funkcionalni neuromotorički razvoj zahtijeva podjednako i mobilne i stabilne komponente svakog pojedinog, makar i najjednostavnijeg obrasca pokreta. Jednom kad dijete ima mobilnost ( pokretljivost ), mora usvojiti stabilnost učenjem balansa, uz « fino ugođen « mišićni rad, da bi se stabilna pozicija održala. Kako se mobilnost razvija prije, djeci je često jednostavnije skakati na jednoj nozi, nego balansirati sa jednom nogom u zraku.
 U ranom razvoju djeteta i dalje tijekom života, tijelo je izloženo različitim taktilnim, vizualnim, auditivnim, vestibularnim i proprioceptivnim stimulusima iz neposredne i šire okoline. Senzorni organi prihvaćaju informacije iz okoline i vlastitog tijela i one osjetilnim putevima putuju do SŽS-a gdje bivaju prepoznate i percipirane. Sljedeća karika u lancu je senzorička integracija.

  Senzorička integracija nije ništa drugo nego način na koji živčani sustav procesuira (prerađuje )informacije iz osjetila, koje se u ogromnim količinama slijevaju u naš neurološki sistem u svakom trenutku. To je neurobiološka aktivnost unutar tijela koja omogućava mozgu da organizira sve te stimule, dati im smisao jer samo kad su te senzacije organizirane i integrirane, mozak ih može upotrijebiti za kretanje, učenje i ponašanje. Proces organizacije osjetilnog unosa potreban je, dakle, da bi se ostvarila svrhovita reakcija. O uspješnoj senzoričkoj integraciji ovisi složena sposobnost motoričkog planiranja ( praksija ). Motorika je samo odgovor na senzoriku (Ayers, 1979.)

  Postoje tri razloga poremećaja SI integracije:
   1) Neefikasan senzorički unos ili teškoće primanja informacija
Kad naš mozak ima previše ili premalo senzornih informacija, mi ne možemo reagirati na pravilan način.
Kad se usvaja previše informacija, to se naziva hipersenzitivnost ili preosjetljivost, naš je mozak « na prezasičenju «. Rezultat toga je da izbjegavamo senzorne stimule koji nas snažno potiču.
Kad mozak usvaja premalo informacija, to se zove hiposenzitivnost ili smanjena osjetljivost, što rezultira time da tražimo dodatne stimule iz okoline koji nas potiču.
   2) Neurološka dezorganizacija
   Mozak ne mora primiti senzorne informacije zbog :
   a) isključenja ili nespojivosti (disconect)
   b) može primiti senzorne poruke ali samo djelomično ,ne cjelovito, ne konzistentno
   c) može primiti senzorne informacije konzistentno, ali ih ne povezuje ispravno sa ostalim senzornim porukama da bi se proizveo odgovor sa značenjem
   3) Nedovoljan motorički, govorni (jezični) ili osjećajni izlaz
Mozak je nesposoban procesuirati senzorne poruke , što znači da nas lišava povratne informacije na svrsishodan način.

 Uzroci poremećaja senzoričke integracije:
   - genetski
   - prenatalni(kemijski, medikamentozni, alkohol, droga, komplikacije
u trudnoći kao što su virusne ili bakterijske infekcije majke, ili stres
tijekom trudnoće).
   - prematuritet
   - traume mozga (hitna SC , manjak kisika , operacije neposredno nakon rođenja)
   - postnatalni
        - nedostatak ili manjak senzoričkih stimula nakon rođenja zbog duge hospitalizacije ili institucionalizacije ;
        - pomanjkanje normalnih senzoričkih iskustava može utjecati i na neurološki razvoj;
        - promjena načina igre; prije – poticanje grube motorike sada – više računala
        - nepoznati uzroci

 Koliko je sama informacija i rana stimulacija važna, pokazuju studije koje govore da djeca nakon institucionalizacije ( usvojena nakon boravka u domovima ) i ona djeca koja su rano dojenačko razdoblje provela u bolnici ( prijevremeno rođena djeca, neurorizična, djeca sa kroničnim bolestima… ) imaju u većem postotku disfunkciju senzoričke integracije. Poremećaj SI često koegzistira kod djece sa smetnjama u učenju, smetnjama pažnje i poremećajem u ponašanju.

 Simptomi koji upućuju na disfunkciju senzoričke integracije:

  - manjkav obrazac sisanja i gutanja
  - promjene u raspoloženju malog djeteta, hiperosjetljivost, pretjerano mirno dijete
  - poteškoće žvakanja, gutanja i automatskog zatvaranja usta
  - nedostatna usklađenost pokreta, oskudna raznolikost pokreta, više ponavljajućih formi istog pokreta, prekomjerne reakcije na promjenu položaja tijela
  - poteškoće pri finim manipulativnim pokretima
  - poteškoće bilateralne integracije, prijelaz preko srednje linije tijela
  - kašnjenje u razvoju govora
  - poteškoće pri percepciji oblika i prostora
  - kasnije - poteškoće u učenju usprkos dobi primjerenom ili čak većem kvocijentu inteligencije

  Osjetilni sustav baza je za razvoj tjelesne sheme koji se gradi na temelju kožnih i proprioceptivnih osjeta od usta prema stopalima. Usvajanje normalnih motoričkih obrazaca također omogućuje djetetu nova senzorna iskustva. Uspostava kontrole glave omogućava vizualno istraživanje okoline, oslonac na podlaktice i otvorene šake pruža taktilne i proprioceptivne informacije bitne za izgradnju senzornog feedbacka iz ruke. U položaju na leđima razvoj fleksorne antigravitacijske aktivnosti omogućuje aktivno istraživanja vlastitog tijela i taktilna iskustva kroz kontakt ruku u središnjoj liniji, kontakt ruka – stopalo, ruka – usta. Izostanak normalnih motoričkih obrazaca predstavlja senzornu deprivaciju jer ograničenje pokretljivosti smanjuje slobodu istraživanja i interakcije sa okolinom.
 Svojem dojenčetu dajte šansu za zdrav razvoj, omogućivši mu nesmetano pokretanje. Ne činite mu uslugu neprestano ga nosajući! Dekica na podu u od propuha zaštićenom dijelu sobe, idealno je mjesto za vježbanje i iskušavanje novih postignuća. Mekanu dekicu kasnije zamijenite kompaktnijim prostiračem i tako izmjenom teksture prostirke potičite senzorički doživljaj upotpunjen razvojem novih motoričkih vještina. U šake mu dodajte veće, okrugle predmete, kako biste potakli otvaranje i funkcionalni hvat ( naj bolje su plastične i gumene loptice različitih tekstura ). Mijenjajte boje i zvukove u okolini jer diskriminacija i lokacija izvora zvuka važan je faktor senzoričkog razvoja. Pretvorite šetnju prirodom u pravu bujicu senzoričkog iskustva i uživajte zajedno sa svojim dojenčetom. Nadamo se samo da će nam vrijeme konačno dozvoliti dulji boravak na otvorenom.   

SAVJETE DAJE: Gordana Vešligaj vft Bobath terapeut Terapeut senzoričke integracije "Maka" terapijska igraonica za djecu sa smetnjama u razvoju Velika Gorica, Črnkovec 12 Tel: 01 6215 463