KRANIOSAKRALNA TERAPIJA KAO DIO OSTEOPATSKE TEHNIKE 

 Osteopatija je manuelna medicina s holističkim pogledom na čovjeka. Uzmemo li u obzir činjenicu da je čovjek cjelina sastavljena od struktura, kemije i emocija, sve to treba funkcionirati normalno da bismo bili zdravi.

  Prema A. T. Still-u četiri su glavna principa odgovorna za dobro funkcioniranje osobe:
 1) Funkcionalno jedinstvo, što znači da su svi dijelovi tijela funkcionalno povezani i svaki utječe na onaj drugi
 2) Struktura vlada funkcijom, što znači, želimo li hodati, treba nam dobra koštana potpora, snažni mišići, dobra cirkulacija, dobra inervacija, uredna funkcija respiratornog sustava…….
 3) Arterija vlada, misleći pri tom na cirkulaciju, jer ako je blokada u određenom području, onemogućen je dotok optimuma hranjivih tvari stanicama sa dolazećim posljedicama.
 4) Sposobnost autoregulacije, što znači da tijelo ima mogućnost samoizlječenja.

 Terapeutu je potrebno dobro znanje anatomije, fiziologije, patologije ali i sposobnost fokusiranja i gledanja šire, globalno, slušanja, primanja poruka tijela, te mogućnost « dijaloga sa tkivom » kako bi što uspješnijom palpacijom postigli kvalitetnu dijagnozu. Generalne osteopatske tehnike dobre rezultate daju u radu na zdjelici, kojim se terapeut koristi kod pacijenata sa cerebralnim oštećenjima, spinalnim povredama, ali i kod stanja kao što su lumbo sakralni sindrom, ishias, spušteni kuk, skraćene anatomske strukture u tom području kao posljedice različitih uzroka i sl. Poboljšava se mobilnost, optimalizira mišićni tonus i smanjuje bol.

  Kraniosakralna terapija je dio osteopatije, koji se bazira na uspostavi funkcionalnog jedinstva biodinamičkih sila unutar kraniuma, kralježnice i sakruma, a osnovno sredstvo su ruke terapeuta koje modeliranjem, oblikovanjem nastoje dovesti strukture u prirodnu recipročnu tenziju koja je često narušena raznim unutarnjim čimbenicima i nepovoljnim utjecajem okoline.
 Jedan od glavnih faktora je primarni respiratorni mehanizam ( prema Sutherland-u to je cirkulacija cerebrospinalne tekućine-likvora, neovisna o pulsu i disanju, od 8 – 14 ciklusa u minuti ) Oligodendriti u mozgu rade ekspanziju u ritmu PRM i «šire « kosti lubanje, što detektiramo kao ekspanziju i retrakciju kraniuma ( poput udaha i izdaha )
.
 Za kraniosakralnu terapiju važno je postojanje
 1) MOTILITETA – unutrašnjeg gibanja CNS-a
 2 ) KAPACITETA kranialnih kostiju za micanje
 3 ) MOGUĆNOSTI CIRKULACIJE LIKVORA
 4 ) RECIPROČNE RAVNOTEŽE INTRAKRANIALNIH MEMBRANA
 5 ) VEZE LUBANJE I MALE ZDJELICE kroz duru mater
 6 ) SLOBODNO MICANJE SAKRUMA između krila ilijačne kosti

 Koristeći različita oruđa ove tehnike možemo je rabiti kod djece s poteškoćama u razvoju, hiperaktivne i neorganizirane djece, u pacijenata nakon kraniocerebralnih povreda, nakon CVI, glavobolja različitih uzroka, problema vratne kralježnice…..

  Nadam se da će Vam ovaj sažetak dati makar malo uvida u kraniosakralnu terapiju i njezinu vrijednost kod cerebralnih oštećenja.

 
  KOST PROGRAM PREMA S.CODONI

 U praksi (re)habilitacije djece sa višestrukim oštećenjima, bez obzira radi li se o ranom oštećenju nezrelog mozga ili stečenih stanja uslijed kraniocerebralnih povreda, zaraznih, genetskih ili nekih drugih bolesti koje kao posljedicu imaju disfunkciju centralnog živčanog sustava, koriste se sa većim ili manjim uspjehom različiti terapijski pristupi (koncepti ) od kojih su u fizioterapijskoj primjeni u Hrvatskoj najkorišteniji Bobath koncept i terapija prema Vojti. Međutim, postoje i mnogi drugi, manje poznati pristupi koji u velikoj mjeri mogu doprinijeti uspješnijem razvoju Vašeg djeteta. Jedan od njih je svakako i K O S T program prema S. Codoni, kao cjelovit pristup usmjeren na tijelo i integracijski dio funkcionalno usmjerene terapije. To je koncept rada sa cerebralno oštećenom djecom temeljen na biološkim, neurološkim i fiziološkim spoznajama i uzima u obzir individualni stupanj psihomotornog razvoja. Koristi elemente kraniosakralne terapije, edu-kinestetike, rada na hipertonom X i stopalnim osjetilima, modificirane miofunkcionalne terapije i NLP-a. Naročito je značajan rad na površinskom osjetu i zglobnoj propriocepciji, čime se ne tretiraju samo primarna oštećenja nekih struktura povezanih sa oštećenjem mozga i nastalim promjenama u mišićnom tonusu ili zbog smetnji u neuralnoj kontroli, već i preveniraju sekundarna oštećenja koja za posljedicu imaju oštećenje onih tkiva koja zbog lezije CNS-a nisu u dovoljnoj mjeri « pokrivena mozgom « ( mišići, senzorni receptori, krvne žile, zglobovi i zglobne čahure i sami živci ).
 
  U središtu je uvijek dijete s njegovim potrebama, efektom mozgovnog učenja i mogućnosti primjene naučenog u svakodnevnom životu.

 SVRHA TERAPIJE:
 - bolji razvoj tjelesne i prostorne sheme vlastitog tijela
 - uspravljanje tijela
 - optimalizacija mišićnog tonusa i stvaranje pretpostavki za promjene / učenje
 - pravilno držanje lica, estetika kod hipersalivacije
 - kod govornih poremećaja vezanih za orofacijalnu diskineziju
 - kod neurološki uvjetovanih poremećaja govora
 - kod hiperaktivne djece i djece s nedostatkom samokontrole.

 METODE RADA:
 - vježbe
 - vestibularni i proprioceptivni podražaji
 - vibracije
 - taktilne stimulacije

 Fotografije osteopatskog tretmana djeteta sa teškoćama gutanja i hipersalivacijom

SAVJETE DAJE: Gordana Vešligaj vft Bobath terapeut Terapeut senzoričke integracije "Maka" terapijska igraonica za djecu sa smetnjama u razvoju Velika Gorica, Črnkovec 12 Tel: 01 6215 463