DOWN SYNDROM / II dio / 

 Geni koji su smješteni na dodatnome kromosomu 21, odgovorni su za promjenu u razvoju određenih dijelova tijela počevši od tipičnih promjena u izgledu, hipotonusa, labavih zglobova, urođenih razvojnih grešaka i mogućih oštećenja unutarnjih organa, sklonosti infekcijama, epilepsiji, poteškoća u hranjenju, razvoju govora, različitih stupnjeva mentalne retardacije itd. Zapravo, osim suvišna kromosoma, svi simptomi nađeni u DS, mogu se naći i u općoj populaciji.
 Mozak djeteta sa trisomnijom 21 ima neke posebnosti, pa sva djeca sa DS imaju razvojne smetnje, a razvojne anomalije udružene su sa zakašnjelim sazrijevanjem mozga i sa nepravilnim razvojem kore mozga.
 Iako se rani motorički razvoj djeteta sa DS ne bi trebao razlikovati od razvoja svakog drugog dojenčeta, a sastoji se otprilike od razvoja kontrole glavice, rotacija, posijedanja i sjedenja, gmizanja i puzanja, ustajanja, stajanja i hodanja, a kasnije i složenijih motoričkih sposobnosti kao trčanja, hodanja uz i niz kosinu, hodanja uz i niz stepenice, skakanja i poskakivanja, obilaženja prepreka, zaustavljanja iz trka i tako dalje, kod djece sa DS taj razvoj može biti usporen zbog niza popratnih stanja ili može ići drugačijim redoslijedom i kontinuitetom
( diskontinuirani razvoj ). Razvoj motorike šake koji se otprilike sastoji od otvaranja šake, držanja, guranja, pružanja, povlačenja, udaranja , hvatanja, fine motorike i grafomotorike također može biti sporiji ili drugačiji jer da bi ruka mogla djelovati, potrebna je dobra kontrola glave i trupa, a zbog generalizirane hipotonije trupa i nestabilnosti i hipermobilnosti zglobova često je teško održati adekvatnu kontrolu. Kognitivne sposobnosti, interes i pažnja često su smanjeni.
 Da bi se moglo nositi sa svijetom koji ga okružuje i naći svoje, što adekvatnije mjesto u tom istom svijetu, svakom djetetu je potrebno puno vježbe i iskustva. No, ništa od navedenog nije prepreka za učenje jer učenje je proces koji nezaustavljivo traje, a Vaše dijete samo malo sporije uči.
 U kontaktu s najužom okolinom, roditeljima ili osobom koja se brine o njemu, dijete je izloženo stalnom dotoku senzoričkih informacija, auditivnih, vizualnih i taktilnih, što mu omogućava da stvori vlastitu sliku i daje osnove za sve točnije istraživanje okoline.

 Iako su djeca sa DS mirnija, ne uznemiruju se i roditeljima u prvim danima života, a često niti kasnije, ne zadaju pretjerane teškoće, pažnju treba skrenuti na neke osobitosti ove dojenčadi:
   • položaj novorođenog djeteta sa DS je specifičan; raširenih nožica okrenutih prema van i polusavinutih koljena na podlozi ( kao da je čitavo dijete prilijepljeno za podlogu ), oskudnije spontane motorike, a zbog hipotonije djeluju mlitavo.
   • slabija kontrola glave u potrbušnom položaju, često dulje vrijeme svedena na oslobađanje dišnih putova povlačenjem lica po podlozi
   • jača osjetljivost, često do bola, na slušne podražaje
   • preosjetljivost na krajnosti topline i hladnoće
   • ponekad prisutna hipotonija u području usne šupljine, što može rezultirati teškoćama u hranjenju

 Sve aktivnosti zajedničkog funkcioniranja roditelja i djeteta trebaju biti usmjerene ka optimalizaciji stanja, počevši od prilagodbe okoline , do hendlinga ( pravilnih manipulacija u svakodnevnim aktivnostima skrbi oko djeteta ) i stimulacija, kako bi se prevenirao razvoj bilo kakvih patoloških obrazaca pokretanja ili ponašanja.

  Razdoblje senzomotoričke ili praktične inteligencije

 U prvoj etepi ( od rođenja i unutar prvog mjeseca života ) funkcioniranje se svodi na refleksne aktivnosti , no usprkos tome, neobično je važno jer su u njemu začeci inteligencije koja se razvija u funkciju prilagodbe refleksa na vanjsku okolinu.

 U drugoj etapi razvoja ( 1 – 4 mj.), primarne cirkularne reakcije, raznolika refleksna vježbanja uklapaju se u organizirana opažanja i navike ( prilagodba okolini kao slušanje, gledanje, dodirivanje, grabljenje ).
 Ove prve faze karakterizirane početkom svijesti, obilježene su nesvjesnošću razlike između «ja» i vanjskog svijeta.
U trećoj etapi ( 4 – 8 mj.) dijete ponavljajući određene forme ponašanja izaziva promjene u okolini i to postaje zanimljivo. Počinje istraživati vanjski svijet i vlastitu praktičnu inteligenciju.

 U četvrtoj etapi ( 8 – 12 mj.) dolazi do koordinacija sekundarnih shema i njihove primjene u novim situacijama i to je razdoblje novih intelektualnih i motoričkih postignuća. Usmjerenost prema cilju i stvaranje sheme o postojanju predmeta i bića, upotreba znakova i simbola, odlike su ove faze.

 U petoj etapi ( 12 – 18 mj.) metodom pokušaja i pogrešaka, dijete otkriva nova sredstva aktivnog istraživanja.

 U šestoj etapi ( 18 –24 mj.) razvija pronalaženje novih sredstava putem mentalne kombinacije. Ova faza karakterizirana je završetkom senzomotoričkog razvoja obilježenih razvojem mentalnih operacija. Razmišljanje prije samog djelovanja, umjesto, kao do tada, stupanje u neposrednu akciju. ( Prema Piaget-u, 1964.)

 Da bi dijete razvilo najviši mogući nivo što optimalnijeg funkcioniranja, potrebno je puno rada, ponavljanja i stimuliranja na svim područjima razvoja.

 Sve do sada navedeno, govori u prilog izuzetne važnosti rane habilitacije djeteta sa DS od dolaska iz rodilišta, pa gotovo doživotno. Kako ono nema jednako jaku pažnju, poduzetnost, znatiželju i živost kao prosječno dijete, potrebno je u određeno vrijeme i u datoj situaciji pronaći optimalne poticaje i adekvatnu motivaciju, a bez razvoja frustracija. Pritom ne treba zaboraviti na individualnost djeteta, osobni interes i sklonost prema određenoj hrani, boji, zvukovima ili igri i igračkama.
 Vi kao roditelji to naravno ne trebate odmah znati, roditeljstvo je zajednička škola za djecu i roditelje svakog djeteta, no kud i kamo zahtjevnija za roditelje djeteta sa DS.

 Pomoć možete dobiti, a svakako je potražite od svog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ( dječji dispanzeri ), specijaliziranim ustanovama, udrugama roditelja, od fizioterapeuta, radnih i logo terapeuta. Internet i njegova dostupnost, također Vam omogućava dodatne informacije i uvid u novosti u habilitaciji.

 Kod izbora terapeuta koji će Vam pomagati ili osobno raditi s Vašim djetetom, birajte stručnjake dodatno educirane za rad u ovoj problematici ( informacije o tome možete dobiti kod Hrvatske udruge fizioterapeuta na tel. 01 4551191 ili e-mail huf@huf.hr ) kako biste bili sigurni da je Vaše dijete i Vaša obitelj u najboljim rukama. Tada sa sigurnošću znate da kako raste Vaše dijete, Vi i cijela obitelj svakako dobivate od tog istog djeteta puno više nego što ste uložili.

 Puno radosti sa Vašim djetetom, jer nikad ne zaboravite, ono je uistinu posebno u svakom pogledu.

SAVJETE DAJE: Gordana Vešligaj vft Bobath terapeut Terapeut senzoričke integracije "Maka" terapijska igraonica za djecu sa smetnjama u razvoju Velika Gorica, Črnkovec 12 Tel: 01 6215 463