Od 1952. godine širom svijeta, pa tako i u nas, u rutinskoj uporabi je sustav ocjenjivanja vitalnosti djeteta na rođenju, tzv. Apgar-index ili Apgare-score. Nosi ime autorice- pedijatrice neonatologinje Virginie Apgar. Ovim bodovnim sustavom procjenjuje se pet kliničkih karakteristika novorođenčadi (akcija srca, disanje, mišićni tonus-napetost mišića, refleks na podražaj i boja kože). Svaka se značajka ocjenjuje ocjenom od 0 do 2, a procjena se vrši u tijeku prve i pete minute, a u nekim zemljama u nakon 10. odnosno 20. minute.Tako npr. Apgar 10/10 označava na kraju prve i pete minute po rođenju vitalno novorođenče s ubrzanom akcijom srca, koje dobro diše i krepko plače, dobre spontane pokretljivosti, koje kašlje ili kiše na aspiraciju gornjih dišnih puteva, ružičasto-crvenkaste boje kože. Bodovni sustav i klinički znaci Apgar-indexa prikazani su u tablici.

Tablica: Ocjena vitalnosti po Apgarovoj

 Iako procjena vitalnosti novorođenčeta može biti subjektivna, ipak se pokazala kao dobar pokazatelj stanja djeteta na rođenju, odnosno njegove neposredne ugroženosti zbog asfiksije (nedostatka kisika) pa i kasnijeg ishoda.
 Klinička stanja djeteta određena ovom metodom mogu se podijeliti u tri skupine:
1. Normalan status novorođenčeta (Apgar 8 - 10). Dijete je ružičasto (uz moguću lividnost okrajina), krepko plače i dobro diše, dobre refleksne podražljivosti, akcije srca iznad 100/min.
2. Novorođenče u blagoj do umjerenoj asfiksiji (tzv. plavoj asfiksiji) (Apgar 4-7). Dijete je cijanotično (plavo), mlohave muskulature, slabo ili nikako ne diše, akcija srca je održana od 90 - 140/min, reagira na vanjske podražaje.
3. Novorođenče s teškom porođajnom asfiksijom (tzv. blijeda asfiksija) (Apgar 0-3). Novorođenče ima blijedu ili cijanotičnu kožu, napetost mišića jako oslabljena do potpunog odsustva spontanih pokreta, ne diše, nema refleksne podražljivosti, srčana akcija je jako usporena ili odsutna.

  U vitalnog novorođenčeta s Apgar indexom 8-10 u neposrednom zbrinjavanju primjenjuju se uobičajeni postupci (nježno isisavanje sluzi iz usta uz okretanje na bok, sušenje kože umotavanjem djeteta u toplu suhu kompresu, pelenu ili ručnik).
 U djece slabije vitalnosti (Apgar 0 - 7) primijenjuju se određeni postupci reanimacije (oživljavanja), ovisno o stupnju asfiksije (kisik na masku, prodisavanje uz kisik preko balona, umjetno prodisavanje pomoću tubusa, vanjska masaža srca, medikamenti).
 Apgar-index ima prediktivnu vrijednost za procjenu neuromotoričkog razvoja djeteta odnosno može biti povezan s budućim nepovoljnim neurološkim ishodom, osobito u stanjima teške asfiksije (Apgar 0-3) i kada ona traje i nakon pete minute odnosno kada se niti uz primjenu primarne reanimacije ne uspije popraviti stanje djeteta.