SLIKA O SEBI
Da Vas sada zamolim da tri minute nabrajate svoje pozitivne
osobine ili vještine velika je vjerojatnost da bi rekli neku od sljedećih
rečenica:
- neugodno mi je hvaliti se
- to bi trebali drugi reći
- ne znam ih toliko
- da ste me pitali za negativne mogao bi pričati
i 5 minuta
U nekom trenu ljudskog razvoja u našim krajevima činjenica
da govorimo lijepo o sebi počela se nazivati umišljenošću. Kao takvo
ocrnjeno ponašanje isticanje sebe u pozitivnom svjetlu zanemareno
je i potisnuto. Kukanje ili isticanje svega negativnog postao je očekivan
način ponašanja. Valjda nam je svima lakše slušati ljude kako loše
pričaju o sebi i ističu nevolje nego slušati o tome kako su drugi
dobri i sretni.
No, nakon što dugo vrijeme ističemo samo ono što je kod nas
loše, počinjemo zaboravljati ono što je dobro, ono što je naša jaka
snaga. I u trenucima kada bi nam naše jake snage dobro došle, nama
se javljaju samo crne misli o neuspjehu. Tada nastupaju samoispunjavajuća
proročanstva, odnosno ako sami sebe uvjerimo da nećemo uspjeti naše
nesvjesno se svim snagama potrudi da to i ostvari. A svaki novi neuspjeh
sjajna je podloga za potvrdu toga kako smo za «ništa». Kao da sami
sebi podmećemo nogu. Kao da nije dovoljno da nam šefovi i ini stalo
nešto loše broje pa ćemo se i mi pridružiti najnovijoj igri «ocrnimo
svog bližnjeg». A ako nam se slučajno i desi nešto dobro ne smijemo
tome pridavati veliki značaj, to su sitnice, podrazumijeva se da samo
to dobro napravili i nikako sami sebe ne možemo za to pohvaliti.
I koji je rezultat takvog pogleda na svijet? Djeca nas
lijepo gledaju i uče kako da se odnose prema sebi. Kako da izgrade
sličicu o sebi. Djeca počinju misliti da su «glupa», «nesposobna»,
da neće uspjeti, imaju veliku tremu pred odgovaranje a onda ih sama
ta trema spriječi da pokažu ono što znaju. Djeca a i odrasli prestaju
se javljati za neke nove kreativne izazovne zadatke jer sumnjaju u
svoje sposobnosti a onda naravno i ne dobiju nagradu ili promaknuće.
Čak i kada učine nešto veliko i impresivno o tome šute i ne traže
zasluženu pohvalu, nagradu i smatraju da to i nije toliko važno. Znate
li djecu ili odrasle koji daju sve od sebe a onda lovorike pokupe
drugi?
Znati da imam vrijednih osobina i vještina na koje sam ponosan,
znati kako ih pokazati i iskoristiti i kako zastupati sebe da dobijem
ono što zaslužujem preduvjet je za osjećaj sreće, zadovoljstva i uspjeha.
To nikako ne znači da bi trebali biti nekritični. Biti svjestan svojih
slabosti i ustrajno raditi na teme da ih uklonim ili iskoristim važan
su dio naše slike o sebi.
Evo nekoliko ponašanja koje mogu djetetu otežati da izgradi
pozitivnu sličicu o sebi:
Nikada zadovoljni
Dijete vrlo dobro sluša što njegova okolina kaže o njemu. I
u početku svih ih nekritično hvale, dive mu se a onda s vremenom to
nestane. Roditelji postaju više usredotočeni na ono što nije dobro
a počinju podrazumijevati ono dobro. Razgovara se o negativnoj ocjeni
jer se četvorka ili pospremljeni krevet podrazumijevaju. Djeca tada
često razvijaju osjećaj da nikada nisu dovoljno dobri. I tad utrka
sa nedostižnim i nikada zadovoljnom okolinom počinje. Sjećate li se
rečenica poput ove: «Dobila si 4. Sjajno. No, nije li moglo i bolje?».
Vodeći se najboljim namjerama da dijete potaknu za napredak roditelji
mu na ovaj način zapravo daju poruku da to što je postigao nije dovoljno
dobro. Na taj način djeca gube mogućnost za stvarni i potpuni osjećaj
uspjeha.
Nekritičnost
Često su roditelji nekritični te dijete koje ističe kako loše
izgleda zbog bubuljica uvjeravaju da se to ni ne vidi i da je on najljepši.
Dijete tada shvaća da roditelj ne govori istinu i da umanjuju njegove
probleme te ubrzo prestaje vjerovati i u sve druge komplimente koje
mu roditelj iskreno upućuje.
Pretjerana zaštita
Želeći zaštititi dijete roditelji znaju i raditi umjesto djece.
Na primjer, evo ja ću ti ispisati slova da bi to bilo uredno i da
dobiješ peticu. Poruke koje dijete dobiva su:
- roditelj ne vjeruje da ja to mogu napraviti
- ja nisam dovoljno dobar
- ta petica ionako nije moja
- nijedna druga ocjena osim petice nije dobra
- ja se ne moram truditi jer će roditelj to učiniti umjesto mene
I onda par godina kasnije roditelj počinje pisati lektiru i
zadaću a dijete ne želi to raditi ili se iznimno loše osjeća kada
dobije lošiju ocjenu poput četvorke ili smatra da samo ne može zadatak
izvršiti dovoljno dobro. Dijete koje nije doživjelo neuspjeh jer ga
je roditelj uvijek zaštitio (napisao zadaću, ispričao izostanke i
sl.) neće znati kao se nositi sa neuspjehom i neće imati toliko upornosti
da se ponovo suoči sa istim izazovima. Štiteći dijete uskratili smo
mu da nauči važnu životnu lekciju o tome da neuspjeh nije kraj svijeta,
da je važno ustati i pokušati ponovo, da je važno ispraviti pogreške.
Kritiziranje
Poruke koje djeca često dobivaju a roditeljima jednostavno izlete
jer su ljuti, mogu također, negativno djelovati na dijete. Slijede
samo neki od komentara koje ugrožavaju razvoj samopuzdanja:
- to i nije iznenađenje, ti uvijek nešto zezneš
- ti nikad ništa dobro ne možeš učiniti
- glupane lijeni pa zar ti nisam rekao da učiš
- od tebe nikada ništ' neće biti
- pa kako je tvoj brat to sve lijepo riješio a ti tako
- ti to sigurno namjerno radiš da mene razljutiš
Konstruktivni razgovori o tome što je dijete spriječilo da postigne
bolji uspjeh, što je iz ovog naučilo, koje su to jake snage koje mu
ubuduće mogu pomoći može puno više pomoći djetetu i potaknuti ga da
sljedeći put postigne bolji uspjeh ali i da uči iz pogrešaka.
Izostanak pohvale
Negdje se uvriježilo mišljenje da će se dijete pokvariti ako
ga hvalimo. No ističući smo negativno, dijete to počinje usvajati
kao dio svog identiteta i mi zapravo potičemo dijete da se i dalje
tako ponaša. Isticanjem i poticanjem onog što je dijete dobro učinilo
potiče se dijete da osvijesti one svoje snage koje mu pomažu da uspije
u životu.
Ukoliko se odlučite pomoći djetetu da osvijesti svoje jake
snage evo nekoliko aktivnosti koje vam mogu biti od koristi:
1. Hvalite se 3 minute. Svaki član obitelji treba se hvaliti
3 minute.
2. Svaki član obitelji neka nacrta ogledalo i potpišite se na
crtež. Sjednite u krug i dajte svoje ogledalo osobi do sebe. Osoba
koja dobije tuđe ogledalo u njega upisuje osobine i vještine koje
je zamijetio kod osobe čije je ogledalo. Izmjenjujte se sve dok ogledalo
ponovo ne dođe u ruke vlasnika. I vlasnik ogledala može sam sebi upisati
nešto. Važno je da je sve pozitivno. Ogledala se mogu zalijepiti u
sobi i s vremenom se mogu upisivati nove osobine koje je obitelj primijetila.
3. Uvedite novi ritual prije spavanja. Stanite pred ogledalo
i kažite si: «Danas si bila …..». Važno je da istaknete ono na što
ste ponosni taj dan.
4. Prije Nove Godine Udruga Igra će izdati društvenu igru koja
će se baviti ovom tematikom pa možete okupiti obitelj i odigrati je.
Autor: Sunčana Kusturin, dipl. soc. radnik
