RADNE NAVIKE
Nitko od nas se ne rađa sa usvojenim radnim navikama. Bolje
rečeno ne rađamo se niti sa jednom usvojenom navikom, jer, ključna
riječ kod navika je «usvojiti».
Jednostavno rečeno, da bismo usvojili neku naviku potrebno ju je ponoviti
dovoljan broj puta.
Tako je i s radnim navikama. Želimo li da naše dijete usvoji
radne navike moramo se naoružati sa dvije važne osobine: to su strpljivost
i dosljednost.
Zašto strpljivost?
Zato što ćemo zadani zadatak (npr. odnesi svoje igračke u dječju
sobu) u početku morati ponoviti nekoliko puta. I još nekoliko puta
i tako svaki dan ispočetka. Vrlo je važno da ne izgubimo strpljenje
i obavimo zadatak umjesto djeteta, jer mnogi roditelji razmišljaju
kako oni to mogu puno brže i efikasnije učiniti. I to je točno, ali
dugoročno kod djeteta ne razvija ono željeno ponašanje.
Druga osobina je dosljednost. Zašto?
Zato što je važno da ne odstupamo od zadanog zadatka npr. ako
je djetetov zadatak da pospremi svoje igračke u kutiju poslije igranja,
onda je to tako svaki puta poslije igranja i moramo se držati zadanog
pravila. Ako popustimo i ponekad tražimo da dijete obavi određeni
zadatak, a u drugoj situaciji ne, dijete će biti zbunjeno i vrlo brzo
će početi koristiti izgovore da izbjegne obavljanje određene zadaće.
Ovdje smo se dotakli i termina «zadana pravila»
koji je također jedan od pomoćnika kod razvijanja radnih navika kod
djeteta. Kako i zašto?
Kao što smo već govorili u jednoj od prijašnjih tema, pravila
su važna u procesu odgoja djeteta. Tako je i kod razvijanja radnih
navika. Da bi djetetu bilo jasno što se od njega očekuje, roditelj
treba vrlo jasno postaviti pravila i izreći svoja očekivanja. Drugim
riječima, dijete treba znati koje su njegove obaveze u obitelji. Kad
se jednom jasno postave pravila i odrede obaveze (npr. subotom prije
svih drugih aktivnosti dijete ima obavezu pospremiti svoju sobu) dolaze
na red one dvije osobine o kojima smo već govorili: dosljednost i
strpljenje.
Još je jedno pitanje koje se postavlja pred nas kad razmišljamo
o ovoj temi.
Pitamo se kada ili sa koliko godina dijete
započinje sa procesom usvajanja radnih navika ili drugim riječima
kada možemo djetetu zadati prve zadatke, odnosno postaviti pred njega
prve obaveze.
Odgovor je jednostavan, ali i teško prihvatljiv. Naime dijete
usvaja određene navike od trenutaka svog dolaska u obitelj.
Kako?
Jede u određeno vrijeme, presvlači se u određeno vrijeme, kupa
se, igra se, spava u neko određeno vrijeme. To je početak usvajanja
navika koje će se s vremenom proširiti i kako dijete raste tako se
od njega očekuje sve veća participacija u obavljanju određenih radnji.
Tako je s godinu dana dijete spremno da poslije igranja pospremi svoje
igračke u za to određenu kutiju, s tri godine može poslije jela odnijeti
svoj tanjur u sudoper, sa sedam ili osam bez problema posprema svoju
sobu i preuzima i neke druge obaveze kako u obitelji tako i pri obavljaju
i ispunjavanju svojih školskih zadataka.
Uglavnom djeca mogu puno više, nego što pojedini roditelji od
njih očekuju. Samo im moramo ukazati povjerenje.
Moja poruka nama roditeljima je da se naoružamo strpljenjem,
dosljednošću i povjerenjem i da pomognemo svom djetetu da od najranije
dobi uspješno razvija radne navike, što će mu uvelike pomoći kod svladavanja
obaveza koje će pred njega donijeti školovanje i život nakon završetka
školovanja. Sretno!
Nekoliko praktičnih savjeta:
1. Podijelite obaveze u obitelji.
Napišite na komad papira tablice iz kojih će biti vidljivo koje
su obaveze roditelja, a koje svakog pojedinog djeteta.
Ponekad kad djeca vide koliko roditelji imaju toga za obaviti, a koliko
oni, odustanu od onog vječnog prigovaranja: «uvijek ja moram baš sve
obaviti». Ostanu bez argumenata, kada je sve «crno na bijelom».
2. Ne pretrpavajte djecu kućanskim poslovima.
Važno je da djeca sudjeluju u obiteljskim obavezama, ali ne
trebaju obavljati poslove koje roditelji ne stignu.
3. Budite primjer svome djetetu u obavljanju svojih obaveza.
Ne možete očekivati od djeteta da ono obavlja svoje obaveze,
ako roditelji svoje izbjegavaju i prebacuju na nekog drugog. Npr.
jedna od roditeljskih obaveza je redovito odlaziti na informacije
i roditeljske sastanke u školu!
4. Ustanovite određeno vrijeme i mjesto za obavljanje pojedinih
zadataka.
Bitno je održati određenu rutinu i tako stvoriti naviku. Npr.
kod pisanja domaće zadaće važno je da dijete stekne određenu rutinu,
znači gdje, kada i u kojim uvjetima se piše domaća zadaća, ili ono
već rečeno: soba se posprema subotom prije svih drugih aktivnosti.
5. Definirajte neke sporne termine i jasno izrecite i objasnite
svoja očekivanja.
Npr. roditeljevo i dječje poimanje pospremljene sobe ne moraju
se poklapati, pa je bitno da roditelj objasni što za njega znači da
je soba pospremljena i što očekuje da dijete učini prilikom pospremanja
(odnese prljavo rublje u košaru, usisa prašinu i tome sl.)
6. Pohvalite dijete za uloženi trud i primijetite kad ono
ispunjava svoje obaveze.
Jedna od čestih roditeljskih pogrešaka je da primijete kad dijete
nešto ne napravi, ali zaboravljaju primijetiti kad je ispunilo svoje
obaveze. Dijete tada zaključuje da je svejedno da li se trudi ili
ne i odustaje od obavljanja svojih zadataka.
7. Ako je ponekad potrebno možete odstupiti od zadanog pravila.
U tom slučaju bitno je to izreći i pronaći alternativu. Npr.
kad dijete u vrijeme određeno za učenje i pisanje zadaće ima neku
aktivnost, može se obaveza prebaciti u neko drugo vrijeme, ali dijete
treba u tome sudjelovati i treba znati zašto se odstupilo od uobičajene
rutine.
I za kraj dvije igrice prilikom pospremanja sobe:
Ovu su igru smislili moja 7-godišnja kći i njen tata prilikom
jednog subotnjeg pospremanja stana. Vrlo je jednostavna i od roditelja
zahtjeva minimum sudjelovanja.
1. Roditelj žmiri i broji do 20 ili 30 (polako), a dijete u to vrijeme
treba pospremiti što više stvari. Nakon toga roditelj napravi inventuru
u sobi. Igra se ponavlja dok sve igračke nisu na svome mjestu.
Druga igra je ideja moje kćeri i njene prijateljice i također
je vrlo jednostavna.
2. Nakon što djeca završe sa igranjem, ne da im se uvijek pospremiti
brdo igračaka koje su izvukli. Onda se igraju «pospremanja». Na taj
način produljuju igru, a cilj je igre da svaka igračka završi na svome
uobičajenom mjestu. Nagrada je pospremljena soba i igračke koje će
ih i sutra dočekati na onim mjestima gdje su ih pospremili.
Mirjana Marojević, dipl. socijalna radnica
