KREATIVNO RJEŠAVANJE SUKOBA.
U prijašnjim tekstovima bavili smo se pravilima i komunikacijom
unutar obitelji, a danas ćemo se malo više osvrnuti na jedan specifičan
oblik komunikacije. Vjerujem da nam je svima dobro poznat , a zove
se - sukob.
Pokušat ću navesti par tvrdnji-definicija sukoba:
> Sukob je situacija međusobnog neslaganja
dviju ili više strana koja uključuje različite interese ili vjerovanje
da njihovi interesi ne mogu biti istovremeno zadovoljeni.
> To je oblik suprotstavljanja dvije ili više strana
zasnovan na nesuglasivosti ciljeva, želja ili vrijednosti.
Mislim da nisam nijednom čitatelju otkrio ništa novo. Većina
ljudi vjeruje da sukob nužno ima negativnu konotaciju, te ga često
pokušavaju pod svaku cijenu izbjeći. Međutim, mišljenja sam da je
sukob sukob neizbježan, sastavni dio promjene, a u određenome stupnju
on je čak optimalni način međusobnog ponašanja. Dakle, sukob
se može promatrati kao šansa za određeni napredak u međuljudskom odnosu,
a ne kao opasnost.
Sukob nije nužno nepoželjan. Određena količina je poželjna
jer daje mogućnost pozitivnim promjenama. Umjerena količina je potrebna
za produktivno funkcioniranje. Svaki napredak je posljedica nekog
sukoba. Premalo sukoba može dovodi do stagnacije odnosa.
Zašto je sukob nešto dobro i pozitivno? Prije svega jer nam
pomaže da uočimo da postoje određeni problemi unutar odnosa. Jedna
strana izazvat će sukob da bi nam dala do znanja da nešto nije u redu.
Pritom pomaže u bržem nalaženju rješenja za određeni problem koji
imamo u odnosu.
Kako nastaje sukob i kako se razvija?
Sukob se može pojaviti kad postoji:
1. interakcija među strankama
> mora postojati mogućnost direktnog ili indirektnog
kontakta
2. neuskladive razlike
> potrebne su neuskladivosti razlika koje dovode do
ponašanja odnosno aktivnosti koje suzbijaju, ometaju ili umanjuju
vrijednost karakteristika druge strane
3. korisnost sukoba
> do sukoba dolazi kada jedna strana procjeni
da ima veću korist od ulaska u sukob ili bar manju štetu ako započne
sukob nego ako pokuša tolerirati postojeće razlike.
Možda vam je ovo malo previše teorije, stoga ćemo pokušati
ovu teoriju provući kroz jedan primjer iz realnog obiteljskog života,
na kojem ćemo pokazati koji se sve stilovi ponašanja javljaju u sukobu,
ili jednostavnije, kako se svi možemo ponašati kad se posvađamo s
nekim.
Zamislimo situaciju da Marko želi ići na koncert svoje omiljene
rock grupe, međutim, ima prilično loše ocjene u školi. Bez obzira
na to, pokušat će nagovoriti oca da ga ipak pusti na koncert. Sukob
nastaje između Marka i oca, kad otac sazna za njegove loše ocjene,
a još se potencira kad čuje da Marko želi ići na koncert.
Marko i otac mogu se ponašati na sljedeće načine
:
- Mogu se natjecati: I jedan i drugi se žele
dokazati da su u pravu i nijedan ne želi odstupiti ni milimetra. Ovdje
vidimo pristup pobjednik-gubitnik(Biti će kako ja hoću ili nikako).
- Mogu pokušati naći kompromis: Marko će moći
ići na koncert ako ispravi barem jednu ocjenu. Ovdje dolazi do izražaja
pristup djelomično pobjednik—djelomično gubitnik (Ja ću se malo povući
ako se i ti malo povučeš).
- Jedan se može prilagoditi drugome: Otac će
pustiti Marka na koncert bez obzira na ocjene. Ovaj pristup možemo
opisati kao gubitnik –pobjednik (Kako god ti kažeš.)
- Mogu zajedno surađivati da dođu do rješenja
problema: Marko i otac će zajedno dogovoriti plan ispravljanja ocjena.
Ovdje je pristup pobjednik - pobjednik (Moj izbor je… Što bi ti želio?)
- Zadnja mogućnost je potpuno izbjegavanje
sukoba, i pritom izbjegavanje daljnje komunikacije. Ovaj pristup moćemo
okarakterizirati kao gubitnik – gubitnik (Sukob? Ma nema nikakvog
problema.)
Pogledajte malo gore navedene primjere i siguran sam da ćete
se prepoznati u nekima od njih. Vjerovatno neke načine ponašanja i
rješavanja sukoba koristite češće a neke rjeđe ili nikada. Prema tim
primjerima, kad su ovako školski posloženi, prilično je lako prepoznati
koji su načini učinkovitiji, a koje bi trebalo izbjegavati.
Dakle, trebalo bi izbjegavati izbjegavanje
(profesori hrvatskog sad se hvataju za glavu zbog moje konstrukcije
rečenice!), natjecanje i prilagođavanje, a potencirati
rješavanje sukoba pomoću suradnje, što je najidealnije,
ili kompromisa.
Ako ste imali toliko strpljenja da dođete do ovog dijela teksta,
i ako vas nisam uspavao s teoretskim dijelom, sigurno govorite u sebi:
Da, lako je tebi pisati, a mi to trebamo sprovesti u djelo!
Vjerujete mi, i ja znam da nije lako, kad se nađete u situaciji
sukoba, razmišljati racionalno i hladnom glavom, a pritom izbjeći
intenzivne i često negativne emocije. I zato vam savjetujem, nemojte
izbjegavati pokazivanje emocija! Jasno dajte do znanja drugoj osobi
kako se osjećate, ali pritom ipak vodite računa da je svojim postupcima
ne povrijedite, i da sav kućni inventar ostane čitav.
A da bi vam to olakšao, opisat ću vam jednu vježbu koju možete
prakticirati sa članovima svoje obitelji.
Nazvat ćemo ovu vježbu Velebit ( jer ćemo
se penjati na Velebit u toku vježbe(Šala!!))
Cilj ove vježbe je da se naučimo biti tolerantniji, te da pokušamo
sagledati određeni sukob iz više različitih kuteva, te ga tako konstruktivnije
riješiti.
NAČIN IZVOĐENJA:
Svaka osoba koja sudjeluje u vježbi treba zamisliti jednu
situaciju sukoba srednjeg intenziteta, tj. treba zamisliti
osobu s kojom je došao u sukob te se prisjetiti njezinog ponašanja
i reakcija isto kao i svojeg. Kad je to učinjeno na pod lijevo od
te osobe se stavi papir na kojem piše «A», desno od njega papir na
kojem piše «B» te stolica u sredini sa papirom na kojem piše «C».
Osoba se prvo treba uživjeti u ulogu i osobu «A» koja je dio konflikta
te ima vremena 2 minute ponašati se kao osoba s kojom
je u sukobu (druga osoba ili osobe mogu mu pomoći da se uživi u ulogu
druge osobe koja ima drugačije interese u komunikaciji od korisnika
zbog čega je i nastao sukob). Kad je to gotovo osoba je na mjestu
«B» u svojoj ulozi u sukobu također 2 minute. Poslije svega
osoba stane na stolicu i «promatra» i jednu i drugu stranu
i pokušava dokučiti koje su sličnosti i koje su ustvari poruke koje
obje strane šalju jedna drugoj i što bi trebalo učiniti da se postigne
dogovor.
Jako je važno naglasiti da osoba uzme kratku pauzu prije nego
što promijeni ulogu, tako da ima vremena uživjeti se u drugu ulogu.
Nakon što su sve osobe odigrale svoje zamišljene uloge, mogu
započeti razgovor o tome što se događa kad ne govorimo ono što želimo,
jer se možda previše kontroliramo, ne pitamo druge što žele, ne slušamo
druge ili oni ne slušaju nas, ne gledamo druge ili oni ne gledaju
nas.
Dakle, ovdje imamo priliku, u jednoj kontroliranoj situaciji
koju smo sami pokrenuli, isprobati različite načine komunikacije,
i različite načine gledanja na istu stvar.
Kad sagledamo sukob iz ugla osobe s kojom smo započeli sukob,
možda će nam biti lakše shvatiti zašto je ta osoba uopće ušla u sukob
s nama, što je njoj bitno, i kako se možemo dogovoriti da i jedna
i druga strana iz tog sukoba izađu kao pobjednici.
Samo pazite da pritom stolac s kojeg sagledavate obje strane
bude dovoljno nizak da se popnete na njega, a opet dovoljno visok
da možete jasno vidjeti stajališta obje strane u sukobu!
AUTOR
Krešimir Makvić
