ZAJEDNIŠTVO U OBITELJI - FAKTOR ZAŠTITE
U SPREČAVANJU RAZVOJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
Iako se često podrazumijeva da obitelj karakterizira zajedništvo,
suradnja i brižnost, često to i nije tako. Zbog nedostatka vremena
i usredotočenosti na egzistencijalne probleme, roditelji ne stignu
uspostaviti čvrste temelje za blizak odnos s djetetom. A baš taj odnos
kasnije će mu omogućavati da zna što se događa u djetetovom životu
i da mu se dijete samostalno i bez straha obrati za pomoć. Nažalost,
često je rezultat površnog odnosa s djetetom rečenica poput ove: 'Pa
mi uopće ne znamo zašto bi on…..koristio drogu, ubio se, tukao se,
ukrao, plakao da ga nitko ne vidi, i sl.' Možda zvuči
banalno, ali zajedništvo u obitelji jedan je od bitnih faktora zaštite
koji može utjecati na to da li će se kod djeteta pojaviti poremećaj
u ponašanju ili će ono odrasti u jaku, samostalnu i pozitivnu osobu.
I odmah na početku da naglasim, zajedništvo u obitelji se može
razviti i u obiteljima u kojima su roditelji rastavljeni ili jedan
roditelj više nije prisutan u životu djece. Čak što više, u takvim
obiteljima je i potrebnije da se zajedništvo razvije, odnosno da djeca
znaju da svi članovi obitelji iako više ne žive zajedno, surađuju
i zajednički brinu o njihovoj dobrobiti.
Istraživanja pojave delinkvencije i poremećaja u ponašanju utvrdila
su da tijekom odrastanja na djecu djeluju dvije vrste faktora. To
su faktori rizika i faktori zaštite. O njihovom omjeru ovisit
će stupanj otpornosti djeteta da se odupre negativnim utjecajima ili
da se sa njima konstruktivno suoči.
To bi značilo da:
- dijete može odrastati u rizičnim okolnostima (imati loš školski
uspjeh, biti član «lošeg» društva, živjeti u siromašnoj obitelji,
biti suočen sa razvodom roditelja ili smrti bliskog člana obitelji,
biti agresivno, hiperaktivno ili povučeno, imati loše identifikacijske
modele), ali za razliku od drugih njegovih vršnjaka koji žive u istom
okruženju ne mora nužno postati delinkvent, ne mora počiniti suicid
ili početi konzumirati sredstva ovisnosti.
- Roditelji ne mogu, a i ne moraju zaštiti dijete od svih faktora
rizika koji će se neminovno prije ili kasnije pojaviti u njegovom
životu, no, mogu učiniti puno toga kako bi ono postalo jaka, «otporna»
osoba koja će se konstruktivno suočiti sa nastalim situacijama.
Neminovno je da će sva djeca biti tužna ukoliko netko u obitelji
umre, ili da će biti pod stresom ukoliko ih u školi maltretiraju,
no, samo neka djeca će odabrati način suočavanja s problemom koji
će biti produktivan i koji će im omogućiti da se na zdrav način prilagode
nastaloj situaciji. Takvu djecu nazivamo otpornom jer pronalaze konstruktivna
rješenja u situacijama u kojima su izloženi većem broju stresora*
i uspješno se oporavljaju od proživljenih trauma.
|
RJEČNIK POJMOVA
Faktor rizika i faktor zaštite.
Faktor rizika je bilo koji utjecaj koji povećava mogućnost pojave, pogoršanja
ili održavanja nekog problemskog stanja (Coie et al., 1993., prema Fraser, 1997.),
a može se pronaći od prenatalnih bioloških obilježja djeteta preko obiteljskih
do širokih uvjeta okoline koji utječu na dijete (Stouthamer-Loeber et al., 1993.,
prema Fraser, 1997).
Snage djeteta da se odupre faktorima rizika nazivamo zaštitni faktori. To su
one unutarnje i vanjske snage koje pomažu djetetu da se odupre ili umanji rizike,
one pozitivne snage koje pridonose poželjnim posljedicama u situaciji rizika.
Izvor citata: B. Sladović-Feranz: «Psihosocijalni razvoj djece u dječjim domovima»,
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva
i mladeži, Zagreb 2003.
Hiperaktivnost,
ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) skraćeni je naziv za niz ponašanja
koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu
raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću.
Izvor citata: J. L. Mrđen, S. Puhovski: «Hiperaktivno dijete», Poliklinika za
zaštitu djece Grada Zagreba., Zagreb 2005.
Nasilje
Nasilje među djecom i mladima smatra se svako namjerno tjelesno ili psihičko
nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka
učinjeno s ciljem povređivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može
razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje
ponavljanje istog obrasca a odražava neravnopravan odnos snaga (jači protiv
slabijih ili grupa protiv pojedinca).
Izvor citata: «Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima»,
Dijete i društvo-časopis za promicanje prava djeteta, Ministarstvo obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti, god. 6., br. 1., Zagreb 2004.
Poremećaji u ponašanju:
Poremećaji u ponašanju podrazumijeva sva ona ponašanja koja na neki način ometaju
dijete ili mladog čovjeka u redovnom funkcioniranju, te mogu biti štetna i opasna
za tog pojedinca i/ili njegovo okruženje.
Izvor citata: N. Koller-Trbović, , A. Žižak, J. Bašić: «Određenje, prevencija
i tretman poremećaja u ponašanju djece i mladih», Dijete i društvo, god.3.,
br.3., str.319-343., Zagreb 2001.
Prevencija
Prevencija je postupak ili ukupnost radnji koje se poduzimaju da se spriječi
radnja koja će proizvesti kao posljedicu zaštitu od čega.
Izvor citata: V. Anić: Rječnik hrvatskog jezika”, Novi Liber, Zagreb, 2000.
Stres
Stres je “sklop emocionalnih, tjelesnih (fizioloških), i/ili bihevioralnih reakcija
do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo opasnim i/ili uznemirujućim, odnosno
kao sklop psihičkih i tjelesnih reakcija na stresor koji pred nas postavlja
zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti.”
Izvor citata: J. Pregrad: «Stres trauma, oporavak», Društvo za psihološku pomoć,
1996.
Stresor
Stresor ili izvor stresa je “događaj ili niz događaja za koje procjenjujemo
da ugrožavaju: naš život i/ili život nama važnih ljudi, materijalna dobra, samopoštovanje
i sl., odnosno kao događaj koji smatramo da može poremetiti (izmijeniti), uobičajeni,
svakodnevni tijek našeg života.
Izvor citata: J. Pregrad: «Stres trauma, oporavak», Društvo za psihološku pomoć,
1996.
|
|
Prema istraživanjima M. Ajduković i A. Dellale (1998.) da bi
se otpornost kod djeteta razvila potrebna je:
• Emocionalna briga i toplina (osjećajne veze i kohezija
u obitelji, te dostupnost i korištenje podrške)
• Ekstrovertiranost i prihvaćenost djeteta od strane njemu
bitnih osoba
• Samostalnost, sa strukturom i nadzorom (vrlo jasna
pravila i posljedice te permanentan nadzor izvršavanja obveza, dopuštanje
djetetu da samostalno obavlja zadatke u skladu s njegovom dobi)
• Realizacija svojih ciljeva (dijete ima ciljeve
koje on želi ostvariti, zna kako ih može postići i uz podršku ili
samostalno ih ostvaruje)
• Razvijanje prihvaćenih normi i vrijednosti
(roditelji i djeca poznaju zakonske i društveno prihvaćene okvire
ponašanja i ponašaju se u skladu s time, roditelji su primjer poštenih
i odgovornih građana)
Kao što smo na početku rekli, iako se zajedništvo često podrazumijeva,
ono nije lako postići. Činjenica je da neki roditelji moraju raditi
i dva posla ili na jednom poslu moraju ostajati i duže od radnog vremena.
Također, činjenica je i da ako i uspiju odvojiti slobodno vrijeme
koje žele provesti s djetetom, televizor i video-igrice im postaju
snažni suparnici. No, zadatak nije nemoguće izvršiti.
Roditelji, ono što je potrebno, jest prvenstveno Vaša
odlučnost da pronađete vremena (odbacite sva opravdanja poput:
pa kada ću oprati veš, skuhati ručak, kopati vrt) i da budete
kreativni u osmišljavanju zabavnih sadržaja. Ponekad je najbolje
da početak razvoja zajedništva krene od onog što djeca ionako već
rade i vole, a Vi im se u tome pridružite. Svaki film možete iskoristiti
za razvoj zajedništva i početak zajedničke komunikacije ako nakon
filma potaknete razgovor o temi, poruci ili pojedinim ponašanjima
likova. Ne zaboravite da na taj način dobivate i značajne informacije
o stavovima djeteta, imate mogućnost na njih djelovati i razvijati
kritički osvrt na ono što je dijete vidjelo. Činjenica je da televizija
nije jedina odgovorna što djeca oponašaju i veličaju ono što čuju
i vide, veća je odgovornost odraslih koji nisu razvili kritički stav
prema viđenom i potaknuli dijete da misli svojom glavom. Zajedničko
igranje video igrica također može razviti povezanost sa djetetom,
a može Vam dati i informaciju kako se ono nosi sa pobjedom, gubitkom,
da li je sklono varanju ili fer play-u i sl.
Jednom kada dijete uvidi da se interesirate za ono što voli
i kada se navikne da je provođenje slobodnog vremena s Vama zabavno,
moći ćete predložiti i neke druge aktivnosti koje bi dijete ranije
možda odbilo. Kako bi Vam dali poticaj i ideju za daljnji razvoj vlastitih
aktivnosti za cijelu obitelj, u nastavku se nalazi opis dviju aktivnosti
koje vam mogu pomoći u razvoju zajedništva unutar Vaše obitelji.
I ne zaboravite, ulaganjem u razvoj zajedništva, odnosno u
razvoj osjećajnih veza i kohezije u obitelji djelujete preventivno
na razvoj mnogih oblika poremećaja u ponašanju kod djeteta, i stvarate
uvjete da se Vaše dijete uz Vas osjeća voljeno i prihvaćeno, te da
doživljava pripadanje obiteljskoj zajednici.
Želimo Vam ugodno druženje i puno zabave do narednog susreta
kada ćemo Vam dati sugestije o još jednom zaštitnom faktoru, jasnim
obiteljskim pravilima.
Autor:
Sunčana Kusturin, dipl. soc. radnik
Radu su doprinijeli:
Maja Major, prof. pedagogije i etnologije
Katarina Opačić, aps. Studijskog centra socijalnog rada
Gordana Horvat, dipl. soc. radnik
Velimir Dugandžić, prof. defektolog - soc. pedagog
Krešimir Makvić, aps. soc. pedagogije
Klaudija Škrlec, prof. psiholog
Preduvjet za primjenu ovih aktivnosti:
1. Odluka roditelja da žele unaprijediti obiteljske odnose, pa makar
oni bili zadovoljavajući i sada.
2. Suglasnost djece da sudjeluju u aktivnostima zajedno s roditeljima
kako bi unaprijedili odnose.
3. Odluka da će svi članovi usprkos svim obvezama odvojiti najmanje
2 sata tjedno za realizaciju zajedničkih aktivnosti.
AKTIVNOST 1: Kuća iz snova
Potreban materijal: kartonske kutije, ljepilo,
škare, selotep, bojice/flomasteri/pastele, špaga/vuna/konac
Uputa:
Korak 1:
Obitelj im zadatak izraditi kuću iz snova tako da se potrebe
želje i ideje svih članova usvoje i nađe rješenje koje će svima odgovarati.
Rok za izradu kuće je 50min.
Korak 2:
Nakon 50min svi članovi sjedaju za stol bez obzora da li je
kuća završena ili ne. Netko od roditelja ili djece postavlja sljedeće
pitanja:
- što ste primijetili o suradnji među članovima
obitelji
- da li su vaše ideje bila saslušane i usvojene
- da li vam je netko smetao/pomagao
- da li ste zadovoljni rezultatom
- kako ste se osjećali tijekom aktivnosti
- što je pomagalo a što je otežavalo realizaciju
zadatka
- da li se zamijećena ponašanja i inače zamjećuju
u obitelji
- što bi od primijećenog mogli primijeniti u svakodnevnom
životu
Očekivani rezultati:
- dobivanje uvida u to što članovima obitelji nedostaje
u ovoj kući te bi to željeli imati u kući iz snova. Možda se neke
promjene mogu napraviti i u ovoj kući.
- uvidi u međusobnu komunikaciju i poštivanje potreba
i ideja
- utvrđena ponašanja koja su prihvatljiva u obitelji
i koja otežavaju zajednički život
- potaknuta ponašanja koja podržavaju suradnju
- zabavno provedena dva sata
Bitna napomena:
Ukoliko neki od članova obitelji kaže da nije bio uvažavan tijekom
aktivnosti važno je prihvatiti takav njegov osjećaj, a ne negirati
ga i uvjeravati da nije bilo tako. Svaki član može dati svoje viđenje,
ali bitno je prihvatiti osjećaje povrijeđenog člana i dati mu mogućnost
da kaže konkretno koja svoja ili ponašanja drugih bi mijenjao sa ciljem
da se bolje osjeća.
Ako kućica nije završena obitelj se može složiti da će je nastaviti
graditi ili da će tu stati. Cilj nije da se kućica složi već da obitelj
nauči surađivati.
AKTIVNOST 2: Obitelj kao tim
Potreban materijal: Olovke i papir za svakog člana
na kojem pišu sljedeće nedovršene rečenice:
Zajednički cilj ove obitelji je….
Ja doprinosim ostvarivanju ovog cilja tako što…..
Očekujem da drugi doprinose ostvarivanju cilja tako što (napisati
očekivanje od svakog člana):
- mama
- tata
- sestra
- brat
Kada bi se svi ostvarili cilj to bi značila do ja mogu/imam…
Želio bi sa cijelom obitelji….
Uputa:
Korak 1:
Započnite Vaš mali susret s objašnjenjem da je obitelj kao mali
tim a da bi tim bio uspješan on mora prvenstveno imati sljedeće karakteristike:
- svrhu i cilj,
- ljudi moraju raditi zajedno
- postojanje koristi za svakog člana tima
- vezanost uz tim
Ukoliko je potrebno pročitajte objašnjenje svake karakteristike.
Korak 2:
Napišite ili recite kako bi završili započete rečenice. Članovi
si mogu međusobno postavljati pitanja i provjeravati da li su dobro
razumjeli.
Korak 3:
Potiče se diskusija o pročitanim odgovorima. Neka od pitanja
koja se mogu postaviti tijekom diskusije:
- da li ste bili svjesni da obitelj ima zajednički
cilj
- da li ste znali da vi doprinosite tom cilju
- da li ste znali kako svi drugi doprinose tom cilju
- da li drugi od vas očekuju nešto što niste znali
- možete li ispuniti to očekivanje, ako ne što bi
mogli ispuniti
- na temelju novih saznanja što bi željeli promijeniti
u svom ponašanju u obitelji
Očekivani rezultati:
- obitelj može donijeti odluku da će unijeti promjene
za kojima se pokazala potreba ili da će početi ostvarivati aktivnosti
koje su predložene na zadnjem pitanju
- osvještavanje zajedničkog cilja
- osvještavanje utjecaja mog ponašanja na druge
članove obitelji
Pojašnjenja karakteristika tima:
Obitelj je zapravo mali tim, a da bi tim bio uspješan mora imati
sljedeće:
- Svrha i cilj: cilj obitelji je
da se svi članovi obitelj ugodno osjećaju u obitelji, da osjećaju
da ih drugi prihvaćaju, vole i podržavaju, da uvijek u njoj mogu naći
razumijevanje i pomoć ma što oni napravili. Pojednostavljeno rečeno,
da dolazak kući nije muka i opterećenje jer će sada klinci vikati,
jer će mama sada zanovijetati, jer će brat lupati loptom i sl.
- Ljudi moraju raditi zajedno:
kako bi se svi osjećali ugodno potrebno je da se razvije ugodna atmosfera.
To znači da se dogovori vrijeme za puštanje muzike, vrijeme za zajedničku
igru, vrijeme za zajedničko spremanje stana i da je svako odgovoran
za svoje ponašanje prema drugima i za obavljanje svojih dužnosti.
Kada sve obveze padnu na jednog člana obitelji vrlo brzo se razvijaju
frustracije i negativan odnos prema članovima obitelji.
- Korist za svakog člana tima:
ako se svatko pridržava svojih obveza, mama neće toliko prigovarati,
moći ću izaći van s prijateljima, mama i tata će imati više vremena
za igru samnom. Prebacivanje dijela odgovornosti na djecu (odgovornost
i obveza mora biti u skladu sa dobi) rasterećuje roditelje i razvija
radne navike kod djece. Svaki član obitelji mora znati da od rada
drugih članova on ima koristi i da njegov (ne)rad utječe na druge.
- Vezanost uz tim: želja da se
djeca igraju s roditeljima nešto je uobičajeno kada su djeca mala,
no kako odrastaju ako nisu razvili tu naviku sve ih je teže pridobiti
za zajedničke aktivnosti (razgovor, igra). Tada roditelji počinju
žaliti što prije nisu imali više vremena za djecu. No djeca, kao i
roditelji, mogu razvijati osjećaj vezanosti uz obitelj te potrebu
da u teškim i sretnim trenucima budu jedni uz druge.
