PAMET U GLAVU SINE

 (da se ne radi o glupom savjetu, pogotovo u ove dane vidjet će se na kraju ovog teksta)

 Ne sjećam se koliko mi je bilo godina kada mi je otac prvi put rekao tu mudru rečenicu. Možda one godine kada sam se počeo brijati. Sjećam se tog svečanog za mene čina. Za svaki slučaj da me ne bi tkogod iznenadio zaključao sam se u kupaonicu i obavio svoje prvo i pravo brijanje. Međutim bilo je to obično nasilje nad dlakama koje su znatiželjno provirile ispod mog nosa i, tu i tamo, poneka na bradi. Tadašnji pubertetlije uglavnom su se brijali rabljenim očevim britvicama. Ni dan danas ne znam zašto mi je lice nakon svakog brijanja osvanulo s brojnim posjekotinama. Možda je razlog bio u neravnoj koži, tupoj britvici, mojoj nespretnosti, a možda u nesvjesnoj želji da barem vanjskim tragovima pokažem kako više nisam dijete, kako postajem muškarac.

 Jednoga dana dok sam brijući se razmišljao o tulumu (žuru) kod Anteka, nisam ni primjetio da me otac cijelo vrijeme posmatra. Zapitao me vidljivo ponosan: “Ideš na rođendan, bit će i djevojaka?” “Da tata.” Nakon kraće stanke rekao mi je: “Molim te, pamet u glavu sinko.” Pomislio sam, “Bože koja glupa rečenica”. Tada sam iskreno vjeovao da mi barem pameti ne nedostaje. Na moje pitanje što to znači, odgovorio mi je: “To što znači”. Priznajte vrlo precizan i koristan savjet za pubertetskog pripravnika. Međutim, ostavimo za trenutak pedagoške savjete moga oca (i drugih očeva) te svratimo na rođendanski tulum (žur) kod prijatlja Anteka. Ulaznica za tulum bila je djevojka: naime, svatko je trebao dovesti jednu djevojku. Međutim, dogodilo se nešto nevjerojatno. I ja i moji prijatelji zamolili smo istu djevojku da dođe na žur. Bila je to Melanija, nešto razvijenija djevojka (zbog njenih grudiju zvali smo je Napredna, pravi prototip ranopubertetskih ideala. No ona se nije pojavila na žuru. Vjerojatno se preplašila goleme navale svježe obrijanih muškarčina. Bili smo grozno razočarani. Tek malo vedrine u naš tulum unijelo je otkriće da smo baš svi pozvali istu djevojku. Ali, svojim nedolaskom pomogla nam je da i dalje ostanemo dobri prijatelji.

 I tako sam prvi put u životu imao neku vrstu momačke večeri i prvi put probao žestoko piće. Uglavnom, bilo je grozno. Dečki su me doveli doma, mnogih se pojedinosti nisam sjećao, osim nekih zbog kojih mi je i sada neugodno. Jedna od njih je slika kako iznad kade pokušavam izbaciti preostali alkohol iz mog želuca, a otac stoji uz mene. Moj otac je inače bio vrlo strog, ali tada mi je s puno razumijevanja pomogao da stvari dovedem u red. Kad sam sutradan nekako došao k sebi, otac je izgovorio samo jednu rečenicu: “Lijepo sam ti rekao - pamet u glavu sinko”. Ne vjerujem da bi mi bilo pomoglo prije tuluma da mi je rastumačio što pod tim misli. Komunikacijski, ta rečenica bez pojašnjenja nema nikakvo, baš nikakvo značenje. Danas sam mu duboko zahvalan što nije galamio na mene i što me nije kaznio. No ipak, čini mi se da mi je tada moj otac poručio nešto vrlo mudro: da sam došao u godine, kad me on, u otkrivanju dobrih i loših strana života, više ne može zaštititi, da to moram činiti sam, uvijek nanovo i uvijek u novim situacijama. Drage cure i dečki, kako god vam pametno zborili roditelji, od toga nema nikakve koristi ako se ne udruže njihovi savjeti i vaša pamet. Dakle, pamet u glavu, što god to značilo.

 

 

SAVJETE DAJE: MR. SC. ZLATKO BASTAŠIĆ DR. MED. SAVJETOVALIŠTE KREMOK D.O.O. TEL: 363 08 93