BLESAVI SAVJETI

 Susreo sam neki dan prijatelja iz djetinjstva. "Čitamo", kaže on meni, "žena i ja tvoju stranicu Savjetovalište, nije da nije zanimljivo, ali nije nam jasno zašto se tako zove. Daj napiši nešto konkretno." Promislio sam o tome i odlučio opisati nekoliko situacija u kojima su savjeti pomogli. Nisu to bili nikakvi pametni savjeti, naprotiv, oni kojima sam ih dao mislili su u početku da su blesavi. Pa ipak, veoma su im pomogli. Da vidimo kako.

 Osmogodišnja Maja, odlična učenica, imala je samo jedan problem: mucala je. Mucanje bi se izrazito pojačalo kada bi je netko od vršnjaka počeo zadirkivati oponašajući je. U tome je prednjačila jedna djevojčica. Kako razgovori u kojima sam je pokušao ohrabriti nisu urodili plodom, tražio sam način kako da Maji ipak pomognem. Sjetio sam se svog trenera džuda, koji nam je često govorio kako se dobar džudaš koristi svojom pameću i tuđom snagom. Maji sam zato savjetovao da prvi put kada je dotična djevojčica (ili tko drugi) počne zafrkavati, ona počne što jače mucati i neka kaže: Zabadava se trudiš, tak dobro kak ja mucam ti nikada ne buš mogla. Rezultat je bio fenomenalan. Zafrkantica je pred grupom ostala, kako se to kaže, bez teksta, a Maja je dobila pljesak.

 U drugom slučaju riječ je o strahu od školskog predmeta. Za Sanju je povijest bila nerazrješiv problem. Nakon što je dobila nedovoljan iz testa i na usmenom, javili su joj se bolovi u trbuhu – već slutite – upravo u dane kada bi imala povijest. A meni je plačući tumačila: "Ja kod tog profesora ne mogu dobiti ni jedinicu." "Ni jedinicu?" začudio sam se. Kimnula je glavom i nastavila plakati. Meni je tada palo na pamet da joj predložim neka se sljedeći sat javi da želi odgovarati, ali samo za jedan. Zabezeknuto me pogledala... i rekla: "Kako to mislite, pa profesor će misliti da sam luda ili bezobrazna i vjerojatno me izbaciti iz razreda..." "Sasvim moguće", odgovorio sam, "ali ti zapravo nemaš što izgubiti. Dobiješ li jedan, bit će po tvome, a dobiješ li prolaznu ocjenu, bit će još bolje." Nasmijala se i rekla kako me sigurno neće poslušati. Nakon dva tjedna evo Sanje na razgovor, nasmijane i dobro raspoložene. Već na vratima govori da ima novosti, da je ispravila ocjenu iz povijesti, štoviše, dobila je tri. "Pa kako si to uspjela, zar si poslušala moj savjet?" "Nisam", odgovorila je "ali sam cijelo vrijeme dok sam odgovarala mislila kakvu bi profesor napravio facu da sam ga doista pitala da odgovaram za jedan."

 Primjeri koje sam izabrao naoko su vrlo jednostavni. A radi se zapravo o metodi, metodi paradoksalnih intervencija, rečeno jezikom stručnjaka. Kako joj naziv kaže, temelji se na paradoksu, a cilj joj je izazvati neočekivane reakcije. U prvom primjeru radilo se o uhodanoj interakciji u grupi djece, gdje je jedna djevojčica bila u podređenom, pasivnom položaju, a druga (drugi) u aktivnom. Prva se djevojčica morala braniti, druga je napadala. Zahvaljujući "blesavom" savjetu, interakcija se u grupi promijenila: dosadašnji podređeni preuzeo je aktivnu ulogu i izmaknuo napadaču tlo pod nogama, zbunio ga, pa zadrkivanje više nije imalo ni smisla ni željenog učinka. Maja je pritom naučila da, kao u džudu, može tuđu prednost preokrenuti u svoju. Tako je vratila samopouzdanje, izborila se za sebe i stekla poštovanje grupe. No da bi se našla prava rečenica treba znati kako sistem funkcionira (u ovom slučaju grupa djece), koje su njegove ključne točke.
U drugom primjeru naputak je imao drugu svrhu: promijeniti Sanjin odnos prema problemu. Paradoks je Sanji pomogao da shvati kako može vladati svojim strahom, ne dopustiti mu da je blokira ( a svi znamo u kojoj mjeri on to može). U ovom se slučaju radilo o tome da se promijeni unutarnja slika o profesoru i predmetu, ono "ne mogu dobiti ni jedinicu". U savjetovanju kojim se bavim to je najvažniji i najteži dio posla, jer samo ako uspijemo promijeniti svoju unutarnju sliku problema što nas muči, možemo početi istinski mijenjati
i odnos prema tom problemu ili osobama koje nas okružuju. Mi ne možemo mijenjati druge (iako počesto podlegnemo zabludi da to možemo), ali možemo mijenjati sebe. Promijenimo li mi svoj odnos prema drugima, počet će se mijenjati i njihov odnos prema nama – jer se svi krećemo u širim ili užim krugovima odnosa (sistemima).

SAVJETE DAJE: MR. SC. ZLATKO BASTAŠIĆ DR. MED. SAVJETOVALIŠTE KREMOK D.O.O. TEL: 363 08 93