AKTIVNO SLUŠATI
Što znači aktivno slušati?
Zinuti, kimati glavom i raširiti oči? to znači napregnuti četvero
ušiju. kako, zapitat ćeš? Imam samo par! No, dobro ste čuli - četiri
uha. Jednim uhom slušamo sadržaj poruke, drugim prepoznajemo osjećaje
osobe s kojom razgovaramo, trećim kako se ona očituje, a četvrtim
slušamo što ona zapravo želi od nas. Svi znamo kako je bolno kada
netko ne prihvaća naše osjećaje i to je često razlog zašto se ne usuđujemo
i izraziti ih. Oni su najdublji dio našega bića, a nitko ne voli biti
odbačen. Prvi i osnovni zakon aktivnog slušanja je prihvaćanje tuđih
osjećaja. Aktivno slušati znači poručiti sugovorniku: “Ja te slušam,
pokušavam razumjeti tvoje osjećaje i proniknuti zašto se osjećaš tako
kako se osjećaš.” Puno teže je razumjeti što sugovornik poručuje da
se s njim događa i što želi od tebe. (Priznaj, u početku je sve izgledalo
jednostavno - zineš, kimaš glavom, raširiš oči i tu si...Nije to lako
ni iskusnim demokratima, a u kasnijim lekcijama vidjet ćeš i zašto.)
Zašto je to najteže? Jer sada ne slušaš riječi, već osjećaje. Kao
mlađi demokratski pripravnik ti se ne moraš složiti sa svime u sadržaju
teksta, ali ne možeš zanijekati tuđe osjećaje. Kako u praksi izgleda
kada prepoznaš sugovornikove osjećaje i to izraziš riječima? U pomoć
ćemo pozvati našeg znanca Ivana koji je prošle subote prošle subote
zakasnio, pardon nedjelje, jer bilo je dva sata iza ponoći, kad je
nakon dostaperipetija uspio ući u stan..
Dva sata poslije ponoći, majka viče na Ivana, ljuta ali sa
suzama u očima: “Zaboga, gdje si bio dosad? Dva je sata iza ponoći,
trebao si biti već odavno kod kuće!” Koji se osjećaj krije iza majčine
galame? Ljutnja sigurno. Ali to je samo maska za dublji osjećaj straha.
Skriveni smisao bi bio “...kako si mi mogao to učiniti; brinula sam
se da ti se nije dogodila neka nesreća”. Ivan ima šansu promijeniti
tijek komunikacije, ukoliko prepozna majčine dublje osjećaje,. Na
mamino “gdje si dosad” Ivan može odgovoriti “ti si se sigurno brinula,
žao mi je, nisam to htio”.
“Malo je reći briga... Dobro, što se zapravo dogodilo?”, vjerojatno
bi pitala mama. Na Ivanovo obrazloženje kašnjenja nije nezamisliva
ovakva mamina rečenica: “No, važno je da si ti meni živ i zdrav, a
i hladno ti je, može čaj ?”
Izgleda pomalo idealno, ali zašto ne pokušati ? Možda tako preodgojiš
svoje roditelje?
Međutim stvari su mogle krenuti i drugim putem. Vratimo dijalog
unatrag.
“Gdje si ti dosad?”, majka će ljutito.
Ivan, također ljutito, uvjeren u svoju nevinost, ogorčen zbog napada
kaže:
“Što si se razvikala u ovo doba noći ?”
“Što? Još si i drzak! Nemaš pojma kako je meni!”
“Sasvim mi je svejedno!”
Nakon ovakvog dijaloga teško je popraviti stvar, jer situacijom
vlada bijes. Pravi trenutak za razumijevanje majčinih osjećaja promaknuo
je i rasprava bi bez ikakvog rezultata mogla potrajati do ujutro.
Metoda aktivnog slušanja, uz uvjet da se prepoznaju pravi osjećji
i zadrži mir, prekida beskorisne svađe i poboljšava komunikaciju.
Ako ne vjeruješ možeš je isprobati u obitelji i među tvojim vršnjacima.
Međutim metodu aktivnog slušanja ne možemo primijeniti u svim situacijama.
Zamisli sljedeću situaciju:
Uhvatili su te miličniki poslije utakmice i poveli na informativni
razgovor. Ti sjediš nasuprot krupnog brkajlije koji je u gužvi dobio
s nekom letvom po glavi od nekog vatrenog navijača. Tvoj pogled je
pun razumijevanja jer naravno ti prepoznaješ da se iza njegove mrke
face krije puno bola zbog pozamašne čvoruge na glavi koju hladi kesicom
leda i kažeš: “Razumijem ja da je ispod vaše ljutnje tuga i bol” I
što preostaje jadnom čovjeku? Ništa drugo nego da se maši palice i
...Ponešto moramo prepustiti i mašti. U sličnim situacijama manje
rizična je metoda “jednosmjernog aktivnog slušanja”.
Na kraju treba reći da se aktivnim slušanjem problem ne riješava
- ono je tek uvod u pravi razgovor o njemu. Aktivno slušanje je ipak
prva stepenica u prekidu uhodane negativne komunikacije. A sada nekoliko
konkretnih savjeta:
Koliko bi za prijateljstvo bilo bolje, primjerice, ponekad
reći: “Oprosti, sada te ne mogu pratiti. Možemo o tome drugi put ?”
Umjesto toga mi, kao, slušamo, a misli su nam na nekom stotom mjestu.
to znači da ne možemo uvijek aktivno slušati. Ali, kada to možemo,
važno je znati slijedeće:
1. Dok slušaš, gledaj sugovornika u oči, a ako ste
dovoljno bliski, možeš ga i dodirivati rukom. Svojim mu držanjem poruči:
“Neobično mi je važno što mi to govoriš” Znači poruka u kojima nije
potreban govor su kimanje glavom, izraz lica, položaj tijela itd.
2. Male riječi i kratke natuknice kao što su: “da”,
“svakako”, “i što se dogodilo”, “pričaj dalje”, pa “to je grozno”
izraz su podrške riječima i našeg sudjelovanja. Ali pazi, nemoj u
tome pretjerivati kao na pr: “Isuse, pa to je kao u meksičkoj seriji!”
Važno je da između onog što osjećaš i onog što kažeš postoji sukladnost.
Bez te sukladnosti, sve što kažeš može imati suprotan učinak.
SAVJETE DAJE:
MR. SC. ZLATKO BASTAŠIĆ DR. MED.
SAVJETOVALIŠTE KREMOK D.O.O.
TEL: 363 08 93 |
