KAKO REĆI “NE”

  Dolazi ljeto, vrijeme bez obaveza, vrijeme ljenčarenja, putovanja (na žalost, ne za sve) novih poznanstava... Susreti i poznanstva obogaćuju nas, ali nekim mladima mogu donijeti nove probleme samo zato što ne znaju reći NE. “Kaj god", reći će neki među vama, "pa ja dnevno starcima barem 20 puta kažem NE ili NEĆU." Točno, ali kad ste u svojoj škvadri, priznajte, to je već sasvim druga priča.
 Poznajete li starogrčki mit o Dedalu i njegovu sinu Ikaru? Za one zaboravljive, evo ukratko: Dedal, umjetnik i izumitelj, sagradi kretskom kralju Minosu labirint za čudovište Minotaura. Kako nitko ne bi doznao za tajnu labirinta, Minos zabrani Dedalu odlazak s Krete. No genijalni izumitelj dosjeti se kako da se oslobodi pa napravi sebi i sinu krila od voskom slijepljenih ptičjih pera i tako se oslobode. Prije nego što će uzletjeti upozori još sina da ne leti previsoko kako mu sunce ne bi otopilo vosak. Ali tinejdžer Ikar, osjetivši snagu vlastitih krila, nije mogao odoljeti zovu visina, vinuo se sve do sunca – i strmoglavio u morske dubine.

 Kako vidite, ništa novo u odnosima roditelja i tinejdžera. Vjerojatno se poput Dedala osjećaju mnogi roditelji kad svojem djetetu upućuju riječi upozorenja prije odlaska na prvi tulum, prvo samostalno ljetovanje i sl. Zvuče ti sigurno poznate i vjerojatno ste već oguglali na fraze poput: čuvaj se, pamet u glavu, nadam se da si dovoljno pametna/pametan, mala neopreznost može ti upropastiti život...Ali plavetne visine, novi prostori, nove osobe imaju magičnu privlačnu moć. ( Pitam se o čemu li je razmišljao nesretni Ikar padajući prema moru. Vjerojatno mu je, među ostalim , bilo “žal kaj tatu nije slušal”).

 Ukratko, priča o Dedalu i Ikaru zorno govori kako u životu svakog mladog čovjeka nastupa trenutak kada roditeljska zaštita nije više dovoljna, kada tinejdžer mora naučiti zaštititi sam sebe. Upravo se u pubertetu uči kako poletjeti iz obiteljskog gnijezda što dalje i što više, ali bez trajnih loših posljedica. Dedal je možda mogao spasiti sina da mu je nogu zavezao užetom i čvrsto ga držao. No vjerojatno je previše volio slobodu, a da bi je ograničavao svome sinu. Sloboda je zamamna, i pojedincima i narodima. Kako ovladati slobodom izvan svijeta u kojem te štite tata i mama? Kako pomiriti potrebu da se bude i jedinka i dio grupe u isto vrijeme, kada grupa traži od jedinke da potpuno poništi svoju individualnost? Nerijetko grupa izbacuje pojedinca ako se usudio odlučno reći NE. Biti osobnost, imati svoje JA, nije jednostavno. A rekao sam, ljeto ima svoje opasnosti. Možda je to zbog opuštenosti...Kočnice lakše popuštaju, kao na primjer: večer je, škvadra sjedi na obali, sunce polako nestaje iza otoka, a cuga u boci kole kruži. No ovaj put u njoj je crno vino. Ti si upravo na redu, inače ne piješ alkohol, ali sad glumiš, nakon tobožnjeg gutljaja važno brišeš usta, jednostavno želiš biti kao i svi drugi jer se bojiš da te ne svrstaju u porodicu papkara. Nakon pola sata većina se otkvačila, nekima je smiješno, neki pjevaju, neki se hlade u moru. Dečki, ohrabreni pićem, pokušavaju grliti cure.

 Nakon cuge na redu je cigareta, ali ne obična. Igor, tvoj najbolji prijatelj, cereka se i traži od tebe da povučeš svoj prvi dim. Svi su pogledi usmjereni prema tebi. I tebi se omakne rečenica od koje se pijano društvo valja po obali: “Obećala/obećao sam starcima da neću uzimati drogu.” Sada svi navaljuju na tebe, osjećaš se kao kad je mama navaljivala da njoj za ljubav uzmeš još jednu žlicu špinata. Možda bi i pristala/pristao da nisu pali zlobni komentari na tvoj račun kao: “Požuri doma, crtić još traje”...Urlaš: ”Ne, nećuuu!” Nakon toga osjećaš da to nije više tvoja obala, tvoja nevina obala na kojoj su provedeni najljepši trenuci tvoga djetinjstva. Nastavak ove moguće priče prepuštam tvojoj mašti.

 Reći NE u grupi vršnjaka nije ni lako ni jednostavno. Zrelost se ne očituje u suprotstavljanju roditeljima, već u odgovornosti za sebe i drugoga. Isto tako, biti različit nešto je neprocjenjivo vrijedno. To znači biti dovoljno hrabar da možeš odlučiti biti ono što jesi. Ne valja se dodvoravati da bismo imali prijatelje. Ako smo to što doista jesmo, svoji, ostvarit ćemo prava istinska prijateljstva. Prepoznaješ li ove rečenice:
“Ako to ne nepraviš, ja ću se uvrijediti.”
“Učini to, pa ćemo biti prijatelji.”
“Baš si kukavica, bojiš se staraca.”
“Glup si, takvog papka još nismo vidjeli.”
“Bebicama i klincima ulaz je zabranjen.”

  Sve su te rečenice izraz čiste ucjene. Zamisli da ih izgovaraju tvoji roditelji. Siguran sam da bi i ne trepnuvši odbrusila/odbrusio NE. A u grupi? Koliko hrabrosti i odlučnosti treba samo za jednu riječ. Kako većina reagira na takve ucjene? Prvo povlačenjem u obrambenu poziciju isprikama poput “ starci bi me ubili da znaju...”, ili “bio sam bolestan/bolesna”.

 Umjesto toga zašto ne ići na prvu loptu, a to znači preuzeti inicijativu i primjerice reći: “Ne hvala, ne zanima me, ne dolazi u obzir!” ili “Prestani me prisiljavati na nešto što ne želim.” Postoji još jedna mogućnost za koju treba hrabrosti: jednostavno otići.
Postavlja se pitanje zašto su oni koji piju, puše ili konzumiraju drogu tako uporni. Jednostavno, ako svi to u društvu čine, onda to ispada normalno. Dovoljno je da samo jedna osoba to ne radi pa da se probudi savjest. Drugi je razlog u društvu kao cjelini: prodaja droge velik je posao. U borbi za tržište prodavači daju prvu dozu besplatno, a kasnije ovisnik kupuje bez nagovaranja. Kratka je, ali moćna riječ NE - ona doista može odrediti tvoj životni put.

 Eto dragi T & T ( tinejdžerice i tinejdžeri), kao i svi odrasli nisam izbjegao zamku da vas ipak malo ne tupim. Znam da moj tekst nije bogzna kakav ispraćaj na zaslužni odmor, no sve ono dalje ovisi o vama. Hoćete li se vratiti osunčani, zdravi i puni snage ili iscrpljeni i opterećeni problemima i grizodušjem, samo je vaš izbor, izbor između izgovoriti ili ne izgovoriti kratko, ali moćno NE!

SAVJETE DAJE: MR. SC. ZLATKO BASTAŠIĆ DR. MED. SAVJETOVALIŠTE KREMOK D.O.O. TEL: 363 08 93