KAD JE VRIJEME ZA OBITELJ ?
Što mislite, koje su osnovne potrebe Vašeg djeteta
?
Da li je najvažnije da ima kvalitetnu hranu, puno igračaka,
kompetentne stručnjake koji prate njegov razvoj ?
Osnovne potrebe svakog djeteta, kao i svakog od nas, su potreba
za sigurnošću i ljubavlju. Tek kad su one zadovoljene, možemo
se razvijati dalje, težiti za novim znanjem, sposobnostima, postignućima.
Ako dijete u prvim godinama nije doživjelo sigurnost, zaštitu i ljubav
u okviru roditeljskog doma, kasnije će vrlo vjerojatno kao mlada i
odrasla osoba nastojati nadoknaditi tu prazninu, ponekad posežući
za prividnim zadovoljenjem koje pružaju površne avanture, alkohol,
droge, vjerske sekte i sl. Na kratko vrijeme se tada dijete u nama
osjeti zadovoljnim, a onda se potraga nastavlja...
Prvi mjeseci nakon poroda i za majku i za dijete su jedinstveno
razdoblje kad oni čine jedan zaseban mali svijet. Osjećaj sigurnosti
i zaštite duboko se utiskuju u srž djetetova bića i ono razvija osnovni
stav sigurnosti i povjerenja - u sebe, u ljude, u život... Znamo da
se danas djeca vrlo rano uče odvajati od majke, od oca. Kreću u jaslice,
u vrtić. Nevidljive spone koje dijete vezuju uz roditelje i obiteljski
dom se prekidaju i dijete se mora prilagoditi nekim drugim ljudima,
drugom okruženju. Mnoge roditelje zavara činjenica da je dijete „još
malo i ništa ne razumije“, jer iako djeca još ne mogu baratati tolikim
brojem riječi i misli kao odraski, itekako snažno osjećaju emocije,
koje se duboko utiskuju u podsvijest.
Djetinjstvo je prekrasno doba ako ga učinimo djeci da bude
takvo. Tu se postavljaju temelji za cijeli daljnji život, a u tome
najvažniju ulogu igra obitelj.
Obitelj je jezgra društva, nezamjenjiva u zdravom odrastanju
djeteta. Njezin utjecaj je to veći, što je dijete manje.
Obitelj je ta koja omogućava djetetu osjećati se prihvaćeno i voljeno,
cijenjeno i puno samopouzdanja, upoznati sebe sa svojim sposobnostima
i darovima i naučiti kako živjeti puninu svojih potencijala.
Biti JA u punom smislu svog postojanja.
A što obitelji mogu danas pružiti djetetu ? Mnoga su djeca
dnevno u vrtiću u prosjeku 6-10 sati, što je često dulje od vremena
koje provedu kod kuće, a roditelju često ostaje jako malo vremena
za kvalitetno druženje i igru sa svojim djetetom.
Kako će dijete odrasti u toplu osobu koja zna voljeti i živjeti
u obitelji ako to ne doživi ? Jer djeca uče ono što doživljavaju,
a tek onda ono što im kažemo. A što doživljavaju uz nas odrasle
danas, uz svoje obitelji danas ? Neka svatko sebi kaže odgovor. Malo
je vremena za smirenost, opuštenost, toplinu, ljubav. Roditelj je
često u velikom konfliktu i rascjepu između potreba svog posla, potreba
svog djeteta, možda i nekih, osobnih potreba. Poslodavci traže sve
dulji rad, koji je teško odbiti ako želimo imati osigurana sredstva
za život. A od vrtića se traži da produlje radno vrijeme, no što to
znači za djecu. Navela bih ovom prilikom citat iz napisa vrtićkih
psihologinja prof. Tamare Hubeny i dipl. psihologinje-savjetnice Milene
Haler.
'U ovoj sve većoj brzini življenja, velikoj okrenutosti poslovnom
probitku, materijalnim dobrima, profitu; da li se itko zapitao – KADA
JE VRIJEME ZA OBITELJ ? I je li taj poslovni probitak, materijalna
dobit i profit vrijedna viđenja djeteta tek pred spavanje ? Pri tom
je velika odgovornost društva u kojem se s jedne strane velik broj
obitelji bori za puko fizičko preživljavanje i iscrpljuje radom bez
radnog vremena, a s druge strane veličajući važnost materijalnih dobara,
karijere, društvenog statusa i moći, i djeci iz bogatijih obitelji
oduzima njihove roditelje.
Možda je tu odgovor na pitanje ' Što nam se događa sa djecom-
sve su brži, nemirniji, okrenuti prema materijalističkim vrijednostima
?'
Do kud tako? Je li to dobar put, je li to svijet u kojem želimo
živjeti ? Je li to uspjeh ?
Kada pogledamo već dobro poznate podatke o velikom broju oboljelih
od depresije među odraslima, porasta kardiovaskularnih bolesti uzrokovanih
stresom, porasta agresivnosti i bezosjećajnosti mislimo da nije dobar
put.
Mi smo u dječjim vrtićima grada Zagreba u situaciji da ponovno
snimamo potrebe roditelja (rad vrtića po potrebi roditelja do 20h),
zbog promjena njihovog radnog vremena, a time i drugačijeg ritma dana.
Sigurno da ćemo kao i uvijek do sada, ako se pokažu potrebe
boravka djece do 20h u vrtiću, nastojati što bolje nadomjestiti djetetu
roditelja i u vrijeme okupljanja oko glavnih obroka; u situacijama
smirenja u pred večernjim satima, u situacijama razvoja djeteta u
nekim vještinama, potencijalima; no da li je to dobro za djecu; za
njihovu sadašnjost a i budućnost ?
S druge strane ne kazujemo li posredno poslodavcima 'crpite
nesmiljeno radnike, smjestili smo im djecu, pojam radnog vremena više
ne postoj ! '
I još jedan apsurd koji je potrebno ogoliti, stalno govorimo
i promičemo dječja prava, a zaboravljamo na pravo da budu sa svojim
roditeljima, u svojim obiteljima.'
SAVJETE DAJE:
mr.spec.Melita Stipančić, klinički psiholog
Hrvatsko - austrijski trening centar za NLP
TEL: 091 7539818
E-MAIL: info@nlpt.hr |
