REHABILITACIJA GOVORA 

 U prošloj temi pisala sam o govornim poremećajima koji su nastali kao posljedica moždanih oštećenja. U današnjoj temi bit će riječi o rehabilitaciji govora i oporavku od afazije.

 Što se tiče rehabilitacije govora već ranije je uočeno da su moždane disfunkcije u pravilu kompleksne, pa je u njihovoj rehabilitaciji potreban isto takav pristup.

 Princip rane rehabilitacije u pravilu ide za tim da se bolesnika sa oštećenjem što ranije stavi u uobičajene životne okolnosti. Tom imitacijom svakodnevice, postiže se maksimalna podražljivost i efektivnost kod bolesnika i podiže motivacija, što je uz aktivaciju pozornosti od ključne važnosti za uspješan rezultat .

 Govorni terapeut u takvom integriranom pristupu, osim primjene osnovnih pravila struke, zahtjeva i puno dodatne kreativnosti, a nerijetko i improvizacije. U svom svakodnevnom radu, po potrebi govorni terapeut se koristi elementima miofunkcionalne terapije, koja ima svoje mjesto posebno kod poteškoća artikulacije, pojačane salivacije, smetnji gutanja te poremećaja orofacijalne motorike.
Kako je govorna disfunkcija redovito vezana uz poremećaj razumijevanja, tako se i govorna terapija mora služiti svim dostupnim senzoričkim stimulacijama (npr. vidom, dodirom , sluhom, glazbom, pa i okusom).

 KAKO KOMUNICIRATI ?

 *NE razgovarati sa osobom kao sa djetetom, nego kao sa odraslom osobom
 *smanjiti ili potpuno odstraniti buku i druge oblike podražaja iz okoline
 *biti siguran u pacijentovu pozornost prije samog početka komuniciranja
 *koristiti sve raspoložive oblike komunikacije: govor-crtanje-pisanje-upitnike sa DA i NE
 *dati pacijentu dovoljno vremena za govor i odgovor
 *prihvatiti sve oblike komunikacije
 *prilagoditi i pojednostaviti svoj oblik komunikacije-svakako na razini odrasle osobe
 *pojednostaviti rečeničnu strukturu i reducirati brzinu i opseg govora
 *držati svoju visinu glasa na normalnoj razini i istaknuti ključne riječi
 *pojačati govor sa gestikulacijama i vidnim pomagalima ukoliko je to potrebno
 *NIKAD ne dovršavati izjavu umjesto pacijenta

 Sve zajedno povećava mogućnost shvaćanja pojma i poticaj izgovaranju same riječi. Time se stvara dinamičan odnos između pacijenta i terapeuta. Takav pristup ima dosta elemenata drugih vidova neurorehabilitacije, kao što je primjerice radna terapija, a to je i glavna ideja interdisciplinarnosti. Granice područja terapijskog zahvata se gube.
 Pacijent neprekidno prolazi kroz sve vidove rehabilitacije. Takve upute daju se i članovima obitelji i skrbnicima kao model rada u svakodnevnom životu.
 Vrlo bitno u cijelom pristupu je evaluacija napredovanja terapije uz, po mogućnosti audiovizualno praćenje.
 Naknadne timske analize daju dodatne smjernice u terapiji. Temeljem toga i inicijalnog logopedskog pregleda za svakog pacijenta se individualno kreira rehabilitacijski program .Sadašnji koncept logopedskog rada u budućem će se radu svakako oplemenjivati i nadograđivati, ovisno o spoznajama koje će se u modernoj neurorehabilitaciji pojavljivati .Kako je PLASTIČNOST MOZGA ona koja omogućuje sve bolje rezultate u rehabilitaciji tako se i od govornog terapeuta u radu s bolesnicima sa moždanim oštećenjem traži svojevrsna «PLASTIČNOST» i prilagodljivost svakoj osobi individualno.

SAVJETE DAJE: BISERKA BELUHAN GRGEC, PROF.LOGOPED LOGOPEDSKI KABINET «VERBUM SANUM» ZAGREB, JARUN 43 TEL: 3639 810, 098 620 120 WWW.VERBUM-SANUM.HR ( sva prava pridržana )