SPECIFIČNE SMETNJE U UČENJU 

 U svojoj dugogodišnjoj praksi u radu s djecom školske dobi nerijetko sam se susretala s djecom koja su doživljavala traumu ili strah od škole i školskog programa zbog nerazumijevanja nastavnika za njihove teškoće .
 Strah je postojao već u situacijama kada dijete nije bilo sigurno da li će na vrijeme prepisati gradivo s ploče, kako će napisati pismeni test (odnosno, da li će stići sve pročitati, a onda i na vrijeme odgovoriti na sva pitanja ). Takvi i slični problemi 'muče' dosta velik broj školske populacije.
 Ukoliko se radi o specifičnim teškoćama u učenju oni često nisu direktna posljedica drugih poremećaja kao što su mentalna retardacija, neurološki deficiti, poremećaji vida ili sluha, emocionalni poremećaji, iako mogu postojati u isto vrijeme s njima.

  Školskim teškoćama vrlo često prethode razvojna kašnjenja ili odstupanja u predškolskom uzrastu ( najčešće na području govora i jezika ). Međutim nerijetko se javljaju i udružene teškoće kao što su slaba pažnja, hiperaktivnost, emocionalni poremećaji ili problemi ponašanja. Sve gore navedene poteškoće ukoliko se na vrijeme otkriju mogu se sanirati ili ublažiti ako se pravovremeno potraži stručna pomoć.

 Djeca sa specifičnim teškoćama u učenju su veoma heterogena u odnosu na teškoće koje imaju u učenju. Tako možemo susresti djecu koja imaju samo teškoće u pisanju ili samo u usvajanju matematičkih vještina ili pak samo u čitanju . Nažalost kod djece sa teškoćama u učenju najčešće se susrećemo s problemima koji obuhvaćaju sve gore navedeno.

 Većina djece sa teškoćama u učenju do upisa u školu ne razlikuje se od svojih vršnjaka, odnosno njihovi nedostaci koje pokazuju nisu toliko izraženi da bi se roditelji zabrinuli i obratili pažnju na njih. Međutim, neki roditelji već u predškolskom periodu primjećuju poteškoće kod svoje djece kao što su:
- slab izgovor pojedinih glasova
- siromašan fond riječi
- u verbalnom izražavanju teško pronalazi adekvatne riječi
- općenito se slabije izražava ( npr. nije u stanju prepričati jednostavniju priču )
- ne može se dugo usredotočiti na jednu aktivnost (brzo mu dosadi svaka igra )
- teško se prilagođava novoj okolini
- neke stvari teže shvaća
- teško upamti ono što je vidjelo i čulo
- teško mu je privući pažnju

 Često puta od roditelja čujemo : 'moje dijete drukčije doživljava okolinu i razlikuje se od svojih vršnjaka' . Ukoliko ste i Vi jedan od takvih roditelja potražite adekvatnu pomoć ili savjet stručnjaka kako bi pomogli i sebi i djetetu.

SAVJETE DAJE: BISERKA BELUHAN GRGEC, PROF.LOGOPED LOGOPEDSKI KABINET «VERBUM SANUM» ZAGREB, JARUN 43 TEL: 3639 810, 098 620 120 WWW.VERBUM-SANUM.HR ( sva prava pridržana )