načina rješavanja problema koji vam svima zagorčavaju život, a u radnom ćete pokušati riješiti jedan od njih. Uz vas, kao prvog predsjedavatelja (može i predsjedaviteljica), potreban je netko tko će na dovoljno velikom komadu papira zapisivati prijedloge.

U svakodnevnom životu sukobi su nešto najnormalnije, pogotovo oni između roditelja i tinejdžera, jer je prirodno da djeca budu oporba roditeljima. Mnogi imaju krivo kada tzv. sukob generacija vrednuju kao nešto što je samo po sebi loše. No, nažalost, većina obiteljskih prepirki ne služi ničemu drugom doli dokazivanju tko je u pravu. A najčešće je to onaj koji ima najviše vlasti u rukama. Ruku na srce, u takvim su prepirkama svi gubitnici. Prava je, dobra, prepirka ona u kojoj svi dobivaju i nema poraženih. Pitate se je li to moguće? Itekako, ali je potreban popriličan napor da bi se do toga došlo, a jedan je od načina obiteljski sabor.

On bi se trebao razlikovati od onih bjesomučnih svađa nakon kojih se vi, cure i dečki, obično uvrijeđeni povlačite u svoju sobu, navlačite slušalice i doživljavate “totalni crnjak”. Bolje ne navoditi koje vas misli spopadaju. No ni vi, mame i tate, ne osjećate se puno bolje, vaša lica s izrazom krajnjeg “beda” otkrivaju misli u stilu “Bože, zar mi zaista sve to zaslužujemo? Koliko smo se samo odricali? I to nam je hvala...” Neke uhodane stvari ne mogu se izmijeniti ni tako lako ni tako brzo kako biste svi vi željeli. Za svaku istinsku promjenu, pogotovo kad je u pitanju demokracija, potrebno je mnogo vremena i mnogo vježbanja, uz poštivanje nekih pravila te poštivanje sugovornika i njegova mišljenja. U tome će vam pomoći znanja koje ćete s vremenom steći u maloj školi obiteljske demokracije (aktivno slušanje, upotreba “ja” umjesto “ti” oblika izražavanja).

Dakle, na tebi je povijesna uloga da otvoriš prvi sabor u svojoj obitelji povijesnim govorom o značajkama uvođenja demokracije u odlučivanju u obitelji. Na njemu ćeš upoznati sudionike s nekim pravilima nužnim da bi obiteljski sabor funkcionirao. Da bi sjednica bila uspješna, ne smiješ zaboraviti sljedeće: članove obitelji moraš upoznati s dnevnim redom i pravilima ponašanja na sastanku - primjerice, javljati se za riječ, ne prekidati drugoga dok govori i slično - te kratko obrazložiti problem zbog kojeg ste se sastali - primjerice, odijevanje, telefoniranje, izlasci... Nakon toga svatko iznosi svoje mišljenje o tome kako vidi rješenje problema. Neki to nazivaju “kiša ideja” ili “mozgovna oluja”, a ti možeš pronaći svoj izraz, recimo “bujica ideja” “nabacivanje ideja”, “prosipavanje bisera, pameti” i sl. Najbolje je da se ideje zapišu. Važno je da se za iznošenja i zapisivanja ideja spriječe komentari, bili oni zlonamjerni ili dobronamjerni. Nakon “prosipavanja pameti” slijedi odabir ideja koje dolaze u obzir kao moguće rješenje. Važno je da se prijedlozi prokomentiraju i za raspravu ostave oni koji pridonose rješavanju problema. Na kraju se odabere najprihvatljiviji prijedlog.

Sada dakle znaš što je obiteljski sabor. To je dobro pripremljen skup na kojem se postupno, poštuju li se određena pravila, može doći do zajedničkog rješenja problema koji se svih tiče. Tu nema optuženičke klupe, ne dokazuje se krivnja. I zapamtite, mišljenje svakog sudionika jednako se vrednuje, pa makar se radilo i o mlađoj sestri ili bratu.